SDP si je opet pucao u nogu i podržao Milanovića za predsjednika

Baš kao i radioaktivni otpad, SDP se raspada godinama, desetljećima, ali ne može nestati. Na radost HDZ-a, i na žalost svih koji sebe smatraju lijevim biračima.

Zadnji hit raspadajućeg SDP-a je podržavanje Milanovića za predsjednika, koji je još i naglasio da treba SDP samo za svrhe logistike, „da ga ne potkradu“. Nakon što je bio glavni egzekutor SDP-ovih kadrova koji su nešto vrijedili, Milanović je nastavio ponižavati i uništavati to što je ostalo od SDP-a.

Nakon što je nebrojeno puta SDP-u podmetnuo nogu: otvoreno se hvalio da ne glasa na izborima, pozivao glasače da glasaju za DP, nije ih pozvao ni na svoju inauguraciju. Ali kad mu trebaju za neku novu funkciju, onda ih javno pozove i očekuje bezrezervnu podršku.

I onda predsjedništvo SDP-a u ostavci požuri podržati takvog kandidata za predsjednika, umjesto da iskoriste priliku i promoviraju neki novi kadar. Koji nije tako rusofilan i ksenofoban.

SDP je Milanovićeva priležnica

SDP, što god ostalo od njega, ne može se emancipirati od Milanovića. Čak ni od njegovog rusofilstva, prijateljevanja s bespravnim graditeljem Latkovićem, rušiteljem BiH Dodikom, rušiteljem EU Orbanom, kritike EU i NATO saveza. Milanović se ponaša kao da mu je SDP „friend with benefit“, koristi ga onda kad mu dođe, ali ne želi nikakve obaveze. Naprotiv, u slobodno vrijeme šara s drugima, koketira s Domovinskim pokretom. S druge strane, SDP se ponaša kao smrtno zaljubljena Milanovićeva priležnica koja doma čeka uvijek spremna da on nazove. I evo, pozvao ih je da ga podrže kao kandidata, iako ih je prije višestruko izdao.

A u kakvom je stanju raspadanja „druga najjača stranka“, kako oni sebi vole tepati, dovoljno govori da će nakon velikih lidera Bernardića i Grbina, najizgledniji kandidat za novog predsjednika biti Milanovićev kadar, Siniša Hajdaš Dončić. Netko tko je godinama na toj jadnoj političkoj oporbenoj sceni, i ne znamo zašto je tamo. Osim da bude Milanovićev trbuhozborac.

Upitni kriteriji

Milanović nema nikakve kriterije. Jedan dan kritizira HDZ, drugi dan kaže da Stipe Latković može bespravno graditi jer je „već čovjek u godinama“. Treći dan posjeti Dodika na njegovu imanju.

Onda relativizira slučaj obitelji Zec zločestim komentarima u stilu „što oni još žele“. Onda digne čitavu galamu oko Turudića, spreman je pokrenuti planine samo da se novoizabranog državnog odvjetnika makne, a kad prođu izbori, prođe i njegova opsesija Turudićem. Jednostavno nije jasno po kojem principu on reagira, zašto jedan dan reagira na korupciju, drugi dan relativizira, a treći dan šuti. Kao da ima jedan oblik bipolarnog poremećaja.

Znamo da SDP nema što ponuditi kao stranka, a također je nejasno što Milanović može ponuditi u još 5 godina predsjednikovanja. Osim nekoliko eksplozivnih konferencija za medije u kojima bi upotrijebio nekoliko slikovitih metafora, da bi sutra zaboravio što je rekao.

Može nam ponuditi da se još 5 godina sami osjećamo kao da sami imamo bipolarni poremećaj.

Katarina Baričić

Profesorica hrvatskog i engleskog, turistički vodič, sudski tumač, predavač na Erasmus seminarima za profesore, te autor na lokalnim portalima Solin live, Dalmatinski list i Kaštela.com