Hrvatska i nabava HIMARS sustava

Hrvatska je donijela političku odluku o nabavi osam američkih višecijevnih raketnih lansera M142 HIMARS, čime ulazi u klub država koje raspolažu visoko preciznim raketnim topništvom dugog dometa. Sustav je zamišljen kao značajno pojačanje vatrene moći Hrvatske vojske, osobito u kontekstu odvraćanja i interoperabilnosti s NATO saveznicima. Planirana nabava uključuje lanserna vozila, streljivo, obuku i logističku potporu, a financiranje je raspoređeno kroz višegodišnje proračunsko razdoblje. Isporuke se očekuju krajem desetljeća, nakon provedbe svih ugovornih i tehničkih procedura.
HIMARS je mobilni sustav postavljen na kotačnu platformu, sposoban za brzo premještanje, raspoređivanje i napuštanje položaja. Upravo ta mobilnost, uz precizno navođene rakete, čini ga jednim od najtraženijih sustava suvremenog topništva. Hrvatska je zasad odlučila nabaviti rakete dometa do oko 80 kilometara, no sama platforma omogućuje korištenje i znatno snažnijih projektila u budućnosti.

Vrste raketa i njihov domet

Osnovu planirane nabave čine vođene rakete GMLRS dometa približno 70 do 80 kilometara. Riječ je o standardnoj municiji za HIMARS, koja se pokazala izuzetno učinkovitom u modernim sukobima zahvaljujući kombinaciji GPS i inercijskog navođenja. Ovaj tip rakete omogućuje precizne udare po vojnim ciljevima duboko iza prve crte bojišta.
Produžena verzija, ER GMLRS, povećava domet na oko 150 kilometara. Iako Hrvatska zasad ne planira njezinu nabavu, sustav je tehnički kompatibilan i s tom vrstom projektila. Time se potencijal djelovanja gotovo udvostručuje bez promjene lansera.
Za još veće udaljenosti predviđene su taktičke balističke rakete ATACMS, čiji domet doseže oko 300 kilometara, ovisno o verziji. Najnovija generacija projektila, Precision Strike Missile (PrSM), prelazi 400 kilometara i predstavlja budućnost američkog raketnog topništva. Time HIMARS prelazi iz kategorije klasičnog topništva u područje operativno-strateškog oružja.

Cijena pojedinih projektila

Trošak raketa znatno varira ovisno o dometu i tehnološkoj složenosti. Standardna GMLRS raketa procjenjuje se na približno 100.000 do 150.000 američkih dolara po komadu. ER-GMLRS, zbog većeg dometa i unaprijeđene konstrukcije, doseže oko 300.000 dolara ili više.
ATACMS se kreće u rasponu od približno jednog do milijun i pol dolara po projektilu, ovisno o verziji i ugovorenoj količini. Najskuplji je PrSM, čija se cijena procjenjuje na oko tri milijuna dolara ili više po komadu. Jasno je da prelazak na rakete većeg dometa višestruko povećava troškove, ali i operativne mogućnosti.

Preciznost i učinkovitost

Sve navedene rakete ubrajaju se u kategoriju visoko preciznog oružja. Njihova preciznost izražava se kroz CEP (kružnu vjerojatnu pogrešku), odnosno radijus unutar kojeg pada polovica ispaljenih projektila. Kod GMLRS i ER-GMLRS raketa CEP se kreće oko 5 do 10 metara. To znači da i pri gađanju na oko 90 posto maksimalnog dometa, primjerice 70 kilometara umjesto 80, preciznost ostaje praktično ista.
ATACMS, ovisno o verziji, postiže preciznost od približno 10 do 20 metara, dok noviji modeli teže donjoj granici tog raspona. PrSM ide i korak dalje, s procjenama manjim od 10 metara, a u određenim uvjetima i oko 5 metara odstupanja. Na preciznost mogu utjecati elektroničko ometanje, kvaliteta GPS signala i vremenski uvjeti, no u idealnim okolnostima odstupanja se mjere u metrima, a ne desecima metara.

Strateški značaj za Hrvatsku

Uvođenjem HIMARS-a Hrvatska bi dobila sposobnost preciznog djelovanja na znatnim udaljenostima, uz relativno mali broj lansera. Sustav je modularan, što znači da isti lanser može koristiti različite vrste raketa, od 80 do više od 400 kilometara dometa, ovisno o političkoj odluci i financijskim mogućnostima.
Takva fleksibilnost omogućuje postupno jačanje sposobnosti bez kupnje novih platformi. Iako je trenutačni plan ograničen na rakete dometa oko 80 kilometara, sama činjenica da sustav podržava dalekometnije projektile daje Hrvatskoj dugoročnu stratešku opciju. Time se značajno podiže razina odvraćanja i precizne vatrene potpore, uz održavanje interoperabilnosti sa saveznicima i suvremenim standardima zapadnih oružanih snaga.