Zagrebački gradski zastupnici posjetili prepoznatljivu bečku energanu

Zagrebački gradski zastupnici posjetili su poznatu bečku energanu Spittelau kako bi se upoznali s radom tog prepoznatljivog šarenog zdanja u širem središtu grada koje, nakon spaljivanja otpada, energijom opskrbljuje 60-ak tisuća kućanstava glavnog grada Austrije.

Pozivu predsjednika zagrebačke Gradske skupštine SDP-ovog Joška Klisovića za posjet Beču odnosno energani odazvao se tek manji dio gradskih zastupnika, i to vladajućih, dok je od oporbenih bio jedino Dejan Kljajić.

Klisović je nakon sastanka s predsjednikom bečke Gradske skupštine Thomasom Reindlom rekao da se posjet odvijao u cilju informiranja zastupnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini o iskustvima i podatcima o ulozi energana u cjelovitom sustavu gospodarenja otpadom u Beču koji ma četiri energane koje grijanjem opskrbljuju 450.000 kućanstava.

Beč je osigurao kvalitetu života svojim građanima koja je po UN-ovim standardima na vrhu svjetske ljestvice, a to, kaže Klisović, žele i u Zagrebu.

“Prije nego što donesemo ozbiljne odluke koje su pred nama u Gradskoj skupštini o prijedlogu gradonačelnika Tomislava Tomaševića o centru za gospodarenje otpadom u zagrebačkom Resniku, kao i o SDP-ovom prijedlogu energane, želimo se dobro informirati o iskustvima gradova koji već više desetljeća koriste takve sustave”, poručio je Klisović.

Žele, kaže, “pretvoriti beskorisni otpad u potrebnu i korisnu energiju”, a argumenti “za” gradnju energane u Resniku gdje će biti i centar za gospodarenje otpadom jesu da je okolišno i zdravstveno prihvatljiva, da smanjuje volumen otpada i potrebu za velikim odlagalištima kao što je Jakuševec.

U Zagrebu se čekaju rezultati Studije izvedivosti

Predsjednica Kluba gradskih zastupnika i zastupnica Možemo! – Zagreb je naš! – Nova ljevica Marina Ivandić rekla je kako je impresivno da je odvajanje otpada u Beču organizirano još od 1977. godine.

Kaže i da su oni u Gradu Zagrebu napravili veliki iskorak tako da se u proteklih godinu dana preko 50 posto povećao udio odvojeno sakupljenog otpada.

Na pitanje jesu li za to da se u Zagrebu izgradi energana, Ivandić odgovara da cjeloviti sustav gospodarenja otpadom podrazumijeva dobro i efikasno prikupljanje razdvojenih frakcija, zatim ponovnu uporabu i recikliranje te, kao, treće, rješavanje pitanja što se radi s preostalim otpadom.

To ćemo rješavati centrom za gospodarenje otpadom koji će 2028. biti izgrađen u Resniku. Pitanje goriva iz otpada – je li ga predajemo privatnom oporabitelju ili ga iskorištavamo u vidu ovakve energane – to će se vidjeti kada dobijemo rezultate Studije izvedivosti koja je u izradi, rekla je.

Gradski zastupnik Dejan Kljajić (Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti) kaže da je impresioniran postrojenjem energane Spittelau u centru Beča koja se uklapa u stambeno naselje.

“Za to sam da se sanira odlagalište otpada Jakuševec, da postoji centar za gospodarenje otpadom s ovakvom spalionicom kako funkcionira u Beču, da se pridržavaju svi zdravstveni, pravni i tehnički uvjeti kako ne bi bilo nikakvih problema za okolno stanovništvo”, poručio je Kljajić.

Reindl: Rado bih upoznao kritičare koji su tako pametni

Predsjednik bečke Gradske skupštine Thomas Reindl kaže da ne zna ima li u Beču nekih udruga koje bi se protivile spalionicama otpada, poručivši da to nisu spalionice nego energane jer građani iz njih dobivaju energiju za grijanje i struju. Upravo je to važna komponenta u komunikaciji s građanima, dodao je.

U Beču su se prije donošenja odluka o njihovoj gradnji vodile javne diskusije, a prije toga su uveli sustav razdvajanja otpada koji može ići na oporabu i recikliranje, na korištenje industriji.

Ostatak otpada iz kućanstava koji se više ne može reciklirati i iskoristiti odlazi u spalionicu gdje se proizvodi termička energija i struja za kućanstva.

Jedan dio energije se u ljetnim mjesecima može iskoristiti i za hlađenje u stanovima, a jedan dio energije pretvara se u struju koju isporučuju građanima.

U Beču ima 1,2 milijuna tona otpada godišnje, od kojih se 650.000 tona spaljuje, što znači da se jedna polovica reciklira, a ono što se ne može reciklirati ide u spalionicu.

“Naravno da građani imaju bojazni i dvojbe kada se radi o spalionicama otpada ili energanama na otpad, a te su bojazni prije svega povezane s dimnjacima, da će iz njih izlaziti smrdljivi ispušni plinovi, da će zrak biti zdravstveno loš i ugroziti stanovnike”, rekao je Reindl istaknuvši da su u Beču poboljšali sustav za pročišćavanje ispušnih plinova tako da su čak ispod svih propisanih vrijednosti.

Odbacio je kritike da je to zastario i štetan način zbrinjavanja otpada. “Rado bih upoznao kritičare koji su tako pametni zato što nema puno mogućnosti da se izbjegne spaljivanje otpada”, rekao je Reindl poručivši Klisoviću da ne dopusti da ga “pojedini kamenčić na tom putu k energani odvrati od puta”.

Estetska znamenitost zahvaljujući Hundertwasserovom dizajnu

Za postrojenje za spaljivanje otpada Spittelau kažu da je “izvanredan primjer održivog urbanog razvoja i zaštite okoliša”.

Ono je i turistička atrakcija te estetska znamenitost zahvaljujući slavnom austrijskom umjetniku Friedensreichu Hundertwasseru, koji je krajem 1980-ih u svom prepoznatljivom stilu redizajnirao tu energanu, izgrađenu dvadesetak godina ranije.

To postrojenje već desetljećima postavlja standarde u području zbrinjavanja otpada i proizvodnje energije te igra ključnu ulogu u bečkom cilju da daljinsko grijanje učini klimatski neutralnim i bez fosilnih goriva.

Spaljivanjem otpada proizvodi toplinu kojom se ekološki prihvatljivo grije trećina bečkih kućanstava. Ljeti se toplina može koristiti i za hlađenje gradskih zgrada. Toplinskom energijom dobivenoj u toj energani opskrbljuje se preko 60.000 kućanstava, a strujom gotovo 50.000.

Kućni otpad se spaljuje jedan sat na minimalnoj temperaturi od 850 stupnjeva Celzijusa u dvije peći za spaljivanje. Vrući dimni plinovi koji nastaju prolaze kroz izmjenjivač topline koji proizvodi paru iz koje se proizvodi toplinska energija za daljinsko grijanje te struja.

Pročišćeni dimni plin izlazi iz dimnjaka na visini od 126 metara.

Ostaci termičke obrade, oko 6000 tona godišnje, uglavnom se sastoje od šljake, koja se ne može spaliti, a nju Beč koristi kao materijal za izgradnju deponija.

Drugi ostaci su pepeo i filtarski kolač koji se pakiraju i odlažu na krajnje odlagalište.

---

Razlika između spaljivanja otpada u bečkoj energani Spittelau i planova za spaljivanje otpada u hrvatskim cementarama leži u tehnologiji, ekološkim standardima, te samoj namjeni pogona.

1. Tehnologija i ekološki standardi: Spittelau koristi najmoderniju tehnologiju za spaljivanje otpada uz stroge mjere zaštite okoliša. Izgrađena je tako da zadovolji najviše ekološke standarde Europske unije i smanjuje emisiju štetnih plinova kroz sofisticirane filtre i sustave za obradu dima. Cilj Spittelaua je smanjenje utjecaja na okoliš, a energana istovremeno pretvara otpad u korisnu energiju za grijanje i struju.
2. Namjena: Spittelau je dizajnirana posebno za spaljivanje komunalnog otpada kao dio sustava gospodarenja otpadom, dok cementare u Hrvatskoj nisu primarno namijenjene za spaljivanje otpada, već za proizvodnju cementa. Spaljivanje otpada u cementarama nije prvotna svrha ovih objekata, već dodatna mogućnost u procesu proizvodnje koja smanjuje potrebu za fosilnim gorivima, ali nosi veći rizik po okoliš.
3. Tip otpada: U Spittelau se spaljuje posebno pripremljen komunalni otpad, dok u cementarama može doći do spaljivanja industrijskog otpada, koji može sadržavati toksične tvari. Spaljivanje u cementarama može biti podložnije emisiji opasnih čestica ako kontrola nije rigorozna kao u energanama poput Spittelaua.

Ove razlike znače da bi spaljivanje u cementarama moglo imati veći utjecaj na zdravlje i okoliš, posebno ako se ne postave i ne poštuju strogi standardi filtracije i emisije