Crljenak kaštelanski : Vinarija Kovač njeguje obiteljsku tradiciju

Putalj, brijeg na Kozjaku iznad Kaštel Sućurca, osim po tisućljetnoj crkvici svetog Jurja, poznat je po spomenu u darovnici kneza Trpimira iz 852. godine. U tom dokumentu se po prvi put spominje hrvatska država, ali i tradicija kaštelanskog vinogradarstva i vinarstva.

Na Putalju se nalaze i vinogradi Antona Kovača iz Kaštel Sućurca, pa ne čudi da je svojoj vinariji i vinima dao naziv upravo po njemu.

– Tada je to bilo starohrvatsko selo u kojem su živjeli kmetovi kneza Trpimira. Odlučio je raditi kraljevstvo, pa se približio onome tko ima pravu političku moć, a u 9. stoljeću je to bila Crkva. Darovao im je najbolje što je imao – vinograde i kmetove koji su ih obrađivali. Kasnije, prodorom Otomana, vrh Kozjaka je postao granica s Venecijom. Kako je Putalj bio blizu te granice, nadbiskup je premjestio seljane uz more i napravljena je prva kula Castel Saint George oko koje je kasnije nastao Kaštel Sućurac – objašnjava povijest svoga mjesta Kovač.

Ipak, napominje, vinogradarstvo nikad nije zaboravljeno, barem u njegovoj obitelji.

– Djed je preminuo u 86. godini i doslovno je do zadnjeg dana radio u vinogradu. Otac je imao i drugi posao, ali vinograde smo održavali. Poljoprivreda je oduvijek i moja ljubav. Nakon osnovne škole sam radio sezonski, nosio prtljagu u jednom hotelu i od novca koji sam zaradio napravio svoj prvi plastenik. Sadio sam tulipane i prodavao za Dan žena. To su bili moji prvi samostalni poljoprivredni koraci, ali sve što znam o vinu naučio sam od oca. Bavio sam se cvijećem, povrćem, voćem, maslinarstvom, ali na kraju je presudilo vinarstvo kao tradicionalno i izvorno naše, jer sam to zaista volio. Obnovio sam obiteljske vinograde 2000. godine, a od 2007. se posvetio isključivo vinarstvu i vinogradarstvu, otkupio još parcela od familije i napravio novu vinariju – priča Kovač.

Vinariju je napravio u sklopu obiteljske kuće u centru Sućurca koju je u prvoj polovici 20. stoljeća izgradio njegov djed.

– Djed je bio težak koji se bavio isključivo vinogradarstvom. Kada je bila filoksera 1918. godine, iz Kaštela je otišlo 120 momaka u Chicago, među njima i on, tada je imao 18 godina. Bilo je to doba prohibicije, Al Caponea, pa su naši Kaštelani kupovali grožđe iz Kalifornije i radili vino, jer im je bilo neshvatljivo živjeti bez vina u kući. Toliko puta je to spominjao, pa bi govorio da je to grožđe isto kao i naše. On to tada nije znao, ali bilo je isto grožđe, zinfandel. U to vrijeme, početkom 20. stoljeća, 90 posto crnog grožđa u Kaliforniji je bio zinfandel, za koji smo, evo, kasnije doznali da je zapravo crljenak kaštelanski. Dobro je to prepoznao – govori Kovač.

Iako je od svoje zarade mogao živjeti lagodno, spletom okolnosti djed je život okončao kao težak.

– Kad se vratio, investirao je u izgradnju zgrada, ali to je sve oduzeto. Dosta je za njega život bio surov… Ova kuća je napravljena za 3000 američkih dolara, to je tada bilo jako puno, ali kada su propale banke, propala mu je i ušteđevina od tri i pol tisuće dolara, što je mogla biti još jedna ovakva kuća. Na kraju je umro bez mirovine, doživio je 86 godina, a s motikom je odgojio petero djece. Zemlja na kojoj je radio uglavnom je bila naša djedovina, ali jedno zemljište je kupio od plemića Kambija. To sam 2007. godine prodao i onda volim reći da mi je djed osigurao sredstva da mogu obnoviti vinogradarstvo u obitelji – priča nevjerojatnu obiteljsku povijest ovaj kaštelanski vinar.

Kovač je kasnije potpuno obnovio obiteljsku kuću, a u lijepo uređenom dvorištu izgradio vinariju i kušaonu. Od 2010. godine je započeo s vinskim turama koje čine velik dio njegova posla i kroz koje je ugostio ljude iz cijelog svijeta, a najdraže mu je, kaže, kad se gosti vraćaju.

– Jako se puno vraćaju, a često mi pošalju i svoje prijatelje. Kaže se ‘dobar glas se daleko čuje’, ali iznenadilo me koliko daleko. Jednu godinu su mi došli gosti iz Chicaga i kazali da su im vinariju preporučili njihovi prijatelji koji su tu bili prije deset godina. Ima dosta takvih situacija, ali svaki put me iznova fascinira – govori.

Svoje goste u sklopu ture provede i kroz vinograde na Putalju u kojima danas raste oko 20 tisuća trsova crljenka i plavca malog, ali ipak mu je najdraže tamo otići sam.

– To ništa ne može zamijeniti. U vinogradu sam, gore u brdu, nema nigdje nikoga, u šumi samo divlji prasci… radim svoj posao, imam svoj proizvod i na kraju u njemu uživam. Uživam i u interakciji s ljudima koji su tu došli iz cijeloga svijeta, drago mi je vidjeti da i oni uživaju u onome što sam napravio i na kraju, financijski aspekt, koji nije zanemariv. Uz sve probleme koji postoje, na kraju sam zadovoljan – zaključuje.

Za uspješnost i kvalitetu vina je bitan upravo rad u vinogradu, objašnjava, ali i lokacija.

– Vino se kreira u vinogradu, nikad u vinariji, ona je samo zadnja faza, a kakvoća vina ovisi o teoraru, položaju i načinu kako se uzgaja grožđe. To je po onoj ‘in vino veritas’; ako si bio dobar i vrijedan kroz godinu, rezultat je dobro grožđe, a samim time i dobro vino.

Na Putalju je izrazito sunčano, ima puno vjetra, što je bitno za zdravstvenu sliku grožđa, a imamo i refleksiju mora, pa je više svjetla. Kad imate takvu lokaciju, unutar grožđa se događa proces koji pomaže da razvija šećere u pozitivnom smislu. Vjetar je dobar, jer kada je suho ne razvijaju se bolesti. Jedino prskanje koje ja radim je po potrebi sumporom protiv pepelnice, što je i ekološki. Ne koristim nikakva gnojiva, tako da je moje vino u biti organsko – kaže Kovač.

Osim na svoje vrhunske crljenke i plavce, posebno je ponosan na etiketu. Iako naoko jednostavna, priča bogatu priču o povijesti Kaštela i obitelji Kovač.

– To je priča o puteusu, izvoru vode, a zapravo priča o putaljskim vinogradima, jer predstavlja i trs loze. A onda nije ni vinograd, već čaša za vino, a nije ni čaša, nego otvarač. A zapravo je prikaz Kaštelanskog zaljeva pod brdom Putalj i na tom brdu 1100 godina stari vinogradi. Kroz ovu etiketu naglašavam i svoju priču i osobnost, jer tradicija vinogradarstva na Putalju živi već 1100 godina, a moja familija je generacijama baštinik te tradicije – objašnjava Anton Kovač.

Vrata vinarije Putalj otvorena su cijelu godinu, a više informacija može se potražiti na njihovoj web stranici.