U posljednje vrijeme trgovine širom svijeta suočavaju se s neobičnim oblikom prijevare koji je postao poznat kao „trik s bananom“. Ova metoda temelji se na iskorištavanju samoposlužnih blagajni, gdje kupci sami skeniraju proizvode. Naime, kada se nalaze na blagajnama bez osoblja, neki kupci namjerno skeniraju skuplje artikle kao da su jeftini proizvodi poput banana. To čine tako što uvaženi artikl, kao što je meso, sir ili neki drugi skuplji proizvod, označe pod barkodom koja pripada jeftinijem voću ili povrću. Na ovaj način, računi su daleko manji nego što bi inače bili, a razlika u cijeni ostaje na teret trgovine.
Kako bi ova taktika funkcionirala, kupci se oslanjaju na opciju „biraj proizvod“ koja omogućuje da se artikli poput voća i povrća upisuju po vrsti, bez skeniranja specifične barkod naljepnice. Na primjer, kada stave skuplji proizvod na vagu, izaberu opciju „banana“ jer je to jedan od najjeftinijih artikala po kilogramu. Ovaj trik ima niz varijacija i koristi se u različitim zemljama, ali princip je gotovo uvijek isti: skeniranje jeftinijih artikala umjesto stvarnih, skupljih proizvoda.
Razmjeri ovog problema nisu zanemarivi, jer su mnoge trgovine već prijavile značajne gubitke zbog ovakvih metoda. Iako se možda čini bezazleno, ovaj oblik prijevare može imati ozbiljne posljedice. Naime, prodajne marže u trgovinama često su relativno male, i svaka izgubljena kuna utječe na njihove poslovne rezultate. Pored financijskih gubitaka, ovaj trend stavlja dodatni pritisak na trgovine da ulažu u skupe sigurnosne tehnologije i nadzor kako bi otkrile i spriječile ovakvo ponašanje.
Trgovine su počele uvoditi različite metode kako bi se suprotstavile ovom obliku prijevare. U nekim trgovinama, uvođenje dodatnog video nadzora omogućava djelatnicima da prate ponašanje kupaca na samoposlužnim blagajnama. Ako djelatnici primijete sumnjivo skeniranje, mogu intervenirati na licu mjesta. Također, neki trgovački lanci testiraju sofisticiranije tehnologije poput umjetne inteligencije za prepoznavanje artikala, koja može identificirati neslaganje između skeniranih i stvarno postavljenih proizvoda na blagajni.
Ovaj trend ne samo da dovodi do financijskih gubitaka, već i stvara nepovjerenje među kupcima i trgovinama. Mnoge trgovine koje su ranije promovirale samoposlužne blagajne zbog smanjenja troškova zaposlenika sada su primorane uložiti dodatne resurse kako bi nadgledale poštivanje pravila. Troškovi su svakako značajni, jer je potrebno uložiti u dodatne sustave nadzora i trenirati osoblje kako bi se prepoznale i spriječile ovakve prijevare.
S druge strane, postoje kupci koji smatraju da je „trik s bananom“ bezazlen način da se izbjegne plaćanje visokih cijena. No, mnogi ne shvaćaju da su ovakve aktivnosti ilegalne i da predstavljaju oblik krađe. Trgovine su u pravu kada ovakvo ponašanje tretiraju kao ozbiljan prekršaj, jer se radi o namjernom narušavanju poštene trgovine. Zbog toga, u nekim zemljama uvođeni su zakonski okviri koji ovakve radnje kvalificiraju kao krađu ili prevaru, a kazne mogu uključivati visoke novčane kazne, pa čak i kaznenu odgovornost za počinitelje.
Društveni utjecaj ovog trenda također nije zanemariv. Ovakve pojave naglašavaju problem etičnosti u svakodnevnoj kupovini, postavljajući pitanje koliko smo svi odgovorni za očuvanje poštenja u trgovini. U vremenu kada se tehnologija sve više koristi za olakšavanje života i poslovanja, zloupotreba istih tih tehnologija pokazuje koliko je važna svijest o odgovornom ponašanju.
„Trik s bananom“ predstavlja dobar podsjetnik za sve strane uključenih u proces kupovine: trgovine moraju biti svjesne mogućnosti prijevara i prilagoditi svoje sustave, a kupci bi trebali razmisliti o dugoročnim posljedicama ovakvih „trikova“.