Split slavi blagdan svog zaštitnika sv. Dujma

Splićani danas slave Svetog Dujma. Svetkovinu još zovu Sudamja (Su = sveti i damja = Dujam), što je naziv višestoljetnog tradicionalnog blagdana, u narodu zvanog fešta svetoga Duje ili fjera svetog Duje, koja se tradicionalno održava svakog 7. svibnja u Splitu. Tom manifestacijom obilježava se ujedno i dan grada Splita. Sama Sudamja uključuje i svečano obilježavanje prije i nakon samog 7. svibnja, prigodnim javnim priredbama i događajima, a uz proslavu je, od davnina, usko povezan i sajam raznolike robe koja se nudi građanima i posjetiteljima.

Kontradiktorna je činjenica da Splićani svoj grad promoviraju kao Dioklecijanov grad iako je upravo taj rimski car odgovoran za ubojstvo njihovog sveca-zaštitnika.

Dan grada Splita obilježava se 7. svibnja u čast svetkovine svetog Dujma, katoličkog biskupa i mučenika, koji je zaštitnik grada (ujedno i Splitsko-makarske nadbiskupije). Ta svetkovina, koja se obilježava više stoljeća. Iako je sv. Dujam ubijen u travnju 304. godine spomendan mu se slavi u svibnju kako se proslava ne bi spojila s pomičnim blagdanom Uskrsa, piše o ovom svecu Povijest.hr.

Sveti Dujam (lat. Domnius) bio je biskup Salone u vrijeme rimskog cara Dioklecijana (vladao od 284. do 305. godine) koji je poznat po progonu kršćana. Rođen je u Siriji u 3. stoljeću, u bogatoj obitelji, a za svećenika se školovao na znamenitom učilištu i velikom centru grčke kulture u Antiohiji. Nakon propovijedanja po Siriji odlazi u misionarsko djelovanje u tadašnju rimsku provinciju Dalmaciju.

U tada najvećem dalmatinskom gradu Saloni postaje biskup (284.) naslijedivši Venancija. Za vrijeme Dioklecijanovih progona kršćana ubijen je po naredbi rimskog namjesnika Dalmacije Marka Aurelija Junija u gradskom amfiteatru Salone, a pokopan je izvan gradskih zidina na sjevernom groblju danas poznatom pod nazivom Manastirine.

Nakon što je Milanskim ediktom 313. godine kršćanstvo izjednačeno s ostalim religijama u Rimskom Carstvu, narod je javno počeo štovati Dujma kao sveca i mučenika. Početkom 5. stoljeća nad njegovim grobom podignuta je bazilika koja je srušena kada je Salona razorena od strane združenih avarsko-slavenskih snaga.

Većina preživjelog stanovništva sklonila se u obližnju Dioklecijanovu palaču kada i počinje pravi razvoj grada koji se uskoro širi izvan zidova palače. Sam grad u dokumentima nazivao se latinskim imenom Spalatum. Splitski biskup Ivan Ravenjanin je sredinom 7. stoljeća organizirao da se relikvije sv. Dujma prenesu u Dioklecijanov mauzolej, koji je preuređen u katedralu, gdje se i danas čuvaju i prikazuju na svečev spomendan.

Najstariji izvor o proslavi Sudamje je u odredbama Splitskog statuta iz 1312. godine u kojem se donose posebne odredbe o proslavi i štovanju sv. Dujma. Kontradiktorna je činjenica da Splićani svoj grad promoviraju kao Dioklecijanov grad, iako je upravo taj rimski car odgovoran za ubojstvo njihovog sveca-zaštitika.