odabrano news portal koji nudi odabrane vijesti i informacije
Nešad Alikadić je arhitekt porijeklom iz Bosne i Hercegovine, poznat ne samo po svom profesionalnom radu nego i po istupima u javnom prostoru, gdje promovira viziju jedinstvene Bosne i Hercegovine. Njegovi javni nastupi i stavovi često izazivaju rasprave jer se zalaže za koncept „bosanske nacije“ – ideju da bi svi građani Bosne i Hercegovine trebali prvenstveno imati identitet Bosanaca, umjesto sadašnjih etničkih podjela na Bošnjake, Hrvate i Srbe. Smatra da takav pristup jača državnu cjelovitost i smanjuje etničke tenzije, no u isto vrijeme mnogi u njegovim stavovima vide osporavanje prava naroda zajamčenih Daytonskim mirovnim sporazumom.
Njegov javni angažman posebno je vidljiv u pitanjima vezanim za pomorski status Bosne i Hercegovine. Alikadić već godinama zagovara ideju da BiH treba iskoristiti svaki pravni i prostorni potencijal kako bi osigurala slobodan i neometan pristup otvorenom moru. Smatra da su more i pomorska luka ključni za gospodarski razvoj države te da bi pomorski koridor preko Neuma mogao imati važnu stratešku ulogu. U tom kontekstu oštro se protivio izgradnji Pelješkog mosta, tvrdeći da takav projekt trajno mijenja pomorski režim i može ograničiti dugoročne interese BiH.
Međutim, Pelješki most je izgrađen i od 2022. godine u punom je prometu, povezujući hrvatski kopneni teritorij i zaobilazeći bosanskohercegovački Neum. Taj projekt, koji Hrvatska vidi kao veliki infrastrukturni uspjeh, simbolično je zatvorio poglavlje u kojem su ideje poput Alikadićevih imale veću političku težinu. Ipak, on i dalje ističe da Bosna i Hercegovina mora zadržati pomorska prava zajamčena međunarodnim konvencijama te da pitanje izlaza na more ne smije biti marginalizirano.
U svojim nastupima Alikadić ide i korak dalje kada je riječ o nacionalnom identitetu unutar BiH. Umjesto sadašnjeg ustavnog uređenja s tri konstitutivna naroda, on se zalaže za unitarni model u kojem bi svi građani dijelili jedan, zajednički bosanski identitet. Iako ne postoje potvrđeni javni zapisi da koristi izraze poput „bosanski pravoslavci“ ili „bosanski katolici“, njegova ideja zapravo podrazumijeva identitet zasnovan na državljanstvu, a ne na etničkoj ili vjerskoj pripadnosti. Takvi stavovi posebno su osjetljivi u zemlji u kojoj Daytonski sporazum garantira posebna prava Hrvatima, Srbima i Bošnjacima te gdje politička stvarnost počiva upravo na tim etničkim kategorijama.
Njegovo ime pojavljuje se i u kontekstu mjesta boravka, budući da se u jednoj bosanskoj televizijskoj emisiji spominjalo da je u Sarajevo doputovao iz Orebića, što sugerira da ondje živi ili barem privremeno boravi. Detalji njegova boravišnog ili radnog statusa u Orebiću nisu javno poznati i spadaju u njegovu privatnu sferu. Interesantno je kako se na internet stranicama Hrvatske gospodarske komore njegovo ime spominje na listi ovlaštenih arhitekata.
Nešad Alikadić tako ostaje zanimljiva i kontroverzna ličnost, koja kroz arhitektonski i javni angažman promovira ideje o Bosni i Hercegovini kao jedinstvenoj državi i pomorskoj sili. Dok mnogi njegove ideje vide kao poziv na građansku državu oslobođenu etničkih podjela, drugi ih doživljavaju kao osporavanje prava naroda utvrđenih Daytonskim sporazumom. Njegov rad i istupi pokazuju koliko su pitanja identiteta i državnog ustroja u BiH i dalje otvorena i osjetljiva, čak i gotovo tri desetljeća nakon završetka rata i potpisivanja mira.
Njegovi politički stavovi i zalaganja za unitarni model Bosne i Hercegovine, koji bi ukinuo postojeće konstitutivne narode i ustavne aranžmane, izravno se protive Ustavu Bosne i Hercegovine, koji je sastavni dio Daytonskog mirovnog sporazuma. Budući da je Hrvatska jedna od supotpisnica tog sporazuma i jamac njegova provođenja, otvara se pitanje trebaju li hrvatske institucije provjeriti okolnosti njegova boravka u Orebiću te preispitati pravne osnove na temelju kojih mu je omogućeno boraviti u Hrvatskoj, s obzirom na to da njegovi javni istupi zagovaraju politički model koji je u suprotnosti s međunarodno priznanim ustavnim poretkom susjedne države.
Zbilja, zašto Hrvatska čuva zmiju u njedrima ?
