Hrvatska vojska u 2025. godini nalazi se pred ključnim razdobljem transformacije koje će odrediti njezinu sposobnost da odgovori na izazove budućnosti. Globalna sigurnosna slika značajno se promijenila nakon ruske invazije na Ukrajinu, a rat koji je ušao u treću godinu uvelike je promijenio način na koji se europske države odnose prema obrambenim proračunima i vojnim sposobnostima. Sjedinjene Američke Države su još ranije pozvale članice NATO-a da ispunjavaju obvezu izdvajanja najmanje 2 posto BDP-a za obranu, a Europska unija sada potiče svoje članice da i same razvijaju obrambene kapacitete i smanje ovisnost o vanjskim partnerima. Hrvatska je među zemljama koje su ozbiljno pristupile tim izazovima i već sada ulaže znatna sredstva u modernizaciju vojske, uz konkretne planove do 2030. godine.
Trenutno Hrvatska izdvaja oko 2 posto BDP-a za obranu, no Vlada najavljuje povećanje tog iznosa na 2,5 posto do 2027. godine, te daljnje povećanje do 3 posto do kraja desetljeća. Takvo povećanje omogućit će ne samo nabavu moderne opreme, već i jačanje domaće vojne industrije, povećanje broja vojnika te izgradnju sigurnosne infrastrukture. Ministar obrane Ivan Anušić izjavio je kako se Hrvatska nalazi u povijesnom trenutku u kojem mora odlučiti hoće li biti promatrač ili aktivan sudionik u oblikovanju svoje sigurnosti. Prema njegovim riječima, prioritet je izgradnja moderne, pokretne i opremljene vojske koja može učinkovito odgovoriti na sve izazove, bilo da se radi o obrani teritorija, pomoći civilnom stanovništvu ili sudjelovanju u međunarodnim operacijama.
Modernizacija već traje. Hrvatska je nabavila 12 borbenih zrakoplova Rafale, koji su zamijenili zastarjele MiG-ove i osigurali nadzvučne sposobnosti zračnih snaga. U planu je i nabava američkog višecijevnog raketnog sustava HIMARS, koji bi trebao znatno povećati domet i vatrenu moć Hrvatske vojske. Osim toga, u fokusu su turski borbeni dronovi Bayraktar TB2, koji su se u Ukrajini pokazali kao izuzetno učinkovito sredstvo borbe i izviđanja. Hrvatska također planira nabaviti dodatne samohodne haubice, borbena oklopna vozila te razvijati domaću proizvodnju streljiva i lakog naoružanja. Otvaranje tvornice streljiva na hrvatskom tlu označeno je kao strateški projekt koji će osigurati sigurnost opskrbe i stvoriti nova radna mjesta.
U sklopu sveobuhvatnog pristupa obrani, Hrvatska je odlučila ponovno uvesti obvezni vojni rok. Od 1. siječnja 2025. godine, mladići i djevojke imat će mogućnost, a u nekim slučajevima i obvezu, proći osnovnu vojnu obuku. Predviđa se da će oko 4.000 mladih godišnje biti obuhvaćeno ovim sustavom, što će omogućiti stvaranje veće pričuvne komponente te jačanje svijesti o nacionalnoj sigurnosti. U tom kontekstu, Ministarstvo obrane najavljuje ulaganja u vojne poligone, logističke centre i obučne kapacitete, kako bi se osiguralo kvalitetno školovanje i obuka novih pripadnika vojske.
Premijer Andrej Plenković više je puta naglasio važnost sigurnosne politike kao temelja stabilnosti i razvoja. U nedavnoj izjavi kazao je da se Hrvatska mora prilagoditi novoj realnosti u kojoj više ne postoji luksuz ignoriranja obrambenih potreba. Sigurnost je, prema njegovim riječima, preduvjet svega ostalog: ulaganja, rasta, obrazovanja, zdravstva. Predsjednik Republike Zoran Milanović, koji je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, u nekoliko je navrata izrazio skepsu prema pojedinim oblicima nabave, ali podržava jačanje obrambenog sustava i poziva na veću transparentnost i domaću kontrolu procesa. Upravo ta politička dinamika između ključnih institucija dodatno oblikuje tijek reformi i nabava.
Vojna parada povodom 30. obljetnice operacije Oluja, koja se planira za kolovoz 2025., bit će prilika za prikaz dosad postignutih rezultata i prikaz sposobnosti koje Hrvatska vojska sada ima. Na paradi će prvi put biti prikazani Rafalei u hrvatskim oznakama, kao i modernizirani tenkovi, oklopna vozila, raketni sustavi i nove uniforme. U javnosti vlada velik interes za ovo događanje koje bi trebalo simbolizirati novi smjer u obrambenoj politici i poslati poruku spremnosti i odlučnosti.
U međunarodnom kontekstu, rat u Ukrajini nastavlja djelovati kao snažan katalizator promjena u obrambenim politikama europskih država. Njemačka je osnovala poseban fond od 100 milijardi eura za modernizaciju Bundeswehra, Poljska ulaže milijarde u kupovinu američke i južnokorejske opreme, dok baltičke zemlje povećavaju brojnost i obučenost svojih vojski. Europska unija kroz Europski obrambeni fond potiče zajedničke projekte istraživanja i proizvodnje, a Hrvatska želi biti dio tog procesa. Spominje se mogućnost suradnje s Francuskom i Njemačkom na razvoju sustava protuzračne obrane, kao i sudjelovanje u regionalnim inicijativama za zaštitu Jadrana i istočnog Mediterana.
Dodatno, NATO poziva članice na veću interoperabilnost i bržu reakciju na krizne situacije. Hrvatska vojska već sudjeluje u brojnim misijama i operacijama pod okriljem NATO-a, EU-a i UN-a, a planira se povećanje broja pripadnika u tim misijama te proširenje kapaciteta za brzi odgovor. U tu svrhu razvijaju se nove jedinice za cyber obranu, obavještajno djelovanje i bespilotne operacije. Također, unutar Ministarstva obrane pokrenute su inicijative za digitalizaciju procesa i veće korištenje umjetne inteligencije u planiranju i simulacijama.
Broj aktivnih pripadnika Hrvatske vojske trenutno iznosi nešto više od 14.000, a uz 20.000 pripadnika pričuvnog sastava, ukupan obrambeni potencijal i dalje je relativno malen u usporedbi s nekim susjednim i članicama NATO-a. Upravo zato, planovi do 2030. godine uključuju ne samo povećanje broja ljudi, već i kvalitativne pomake kroz dodatne obuke, stimulativna primanja, bolje uvjete života i rada, te sustavno jačanje civilno-vojne suradnje. Ulaže se i u sustave ranog upozoravanja, protupožarnu zaštitu, te sposobnosti pomoći civilnim institucijama u slučajevima prirodnih katastrofa.
Do kraja desetljeća, Hrvatska želi izgraditi obrambeni sustav koji neće biti samo reaktivan, već sposoban predvidjeti, planirati i djelovati. U vremenu kada se granice sigurnosti sve više brišu, a hibridne prijetnje i informacijski ratovi postaju svakodnevica, moderna i učinkovita vojska nije luksuz, već potreba. Hrvatska, iako mala zemlja, pokazuje da razumije ozbiljnost trenutka i ulaže u ono najvažnije – sigurnost svojih građana i očuvanje suvereniteta. Taj put nije jednostavan ni jeftin, ali je nužan. A 2030. godina, koja se donedavno činila dalekom, sada postaje test sposobnosti, hrabrosti i vizije.