odabrano news portal koji nudi odabrane vijesti i informacije
U posljednjih 20 godina globalna temperatura Zemlje porasla je za oko 0,4°C do 0,5°C, što predstavlja ubrzanje u odnosu na ranije dekade. Ukupno je od preindustrijskog razdoblja (kasnih 1800-ih) do danas globalna temperatura porasla za oko 1,1°C do 1,2°C. Glavni uzrok ovog porasta je povećanje koncentracije stakleničkih plinova zbog ljudskih aktivnosti, poput industrijske proizvodnje, prometa i krčenja šuma.
Za narednih 20 godina, predviđanja variraju ovisno o budućim emisijama stakleničkih plinova. Ako se globalne emisije ne smanje značajno, temperatura bi mogla dodatno porasti za oko 0,5°C, dosežući ukupni porast od oko 1,5°C do 2°C u odnosu na preindustrijske razine do sredine 21. stoljeća. S druge strane, ako se usvoje agresivne mjere za smanjenje emisija, rast bi mogao biti ograničen na 0,2°C do 0,3°C, čime bi se ublažile najteže posljedice klimatskih promjena.
Ovaj porast temperature uzrokuje topljenje ledenih kapa i glečera, što direktno doprinosi porastu razine mora, dok toplija mora dodatno proširuju vodene mase, ubrzavajući podizanje razine. Ova kombinacija faktora predstavlja prijetnju obalnim područjima širom svijeta, uključujući i hrvatsku obalu, gdje se već sada primjećuju sve češće poplave i erozija obala.
Dakle porast razine mora predstavlja jedan od najozbiljnijih izazova klimatskih promjena koji bi u idućim desetljećima mogao značajno utjecati na obalne regije, uključujući i Jadran. Znanstvenici predviđaju da će se, ako globalna prosječna temperatura poraste za 2 °C u sljedećih 10 do 20 godina, razina mora na svjetskoj razini povećati između 20 i 30 centimetara. Međutim, u slučaju dugotrajnijeg zatopljenja, projekcije pokazuju porast razine mora čak do jednog metra do kraja stoljeća. U Europi, a osobito na obalama Sredozemnog i Jadranskog mora, to bi dovelo do ozbiljnih posljedica za obalna naselja, gospodarstvo i ekosustave.
Na Jadranu, očekuje se da će porast razine mora biti donekle u skladu s globalnim prosjekom, no pojedine regije i gradovi će biti posebno pogođeni zbog geomorfologije obale i već postojeće infrastrukture. Na hrvatskoj obali, gradovi poput Splita, Zadra, Šibenika, Rijeke i dijelova Istre već bilježe češće poplave prilikom olujnih udara i plime. Posebno ugroženi bit će nisko položeni obalni dijelovi kao što su Kaštela i doline rijeka koje se ulijevaju u more, poput delte Neretve. Pored toga, prirodna staništa, kao što su slane močvare i ušća rijeka, također su pod prijetnjom nestajanja zbog miješanja slatke i slane vode.
Ako se razina mora poveća za samo 30 centimetara, područja poput splitske rive mogla bi se suočiti s redovitim poplavama tijekom zimskih oluja, što bi utjecalo na život lokalnog stanovništva, turizam i infrastrukturu. Grad Dubrovnik također je ranjiv zbog uskog priobalnog pojasa i gusto naseljene stare gradske jezgre. Zadar, zbog svoje izloženosti morskim strujama, mogao bi se suočiti s većim posljedicama po obalu i brojne povijesne spomenike.
U Istri, regije poput Rovinja, Poreča i Umaga također se suočavaju s prijetnjom poplava koje bi mogle ugroziti turističku infrastrukturu i devastirati poljoprivredno zemljište u nizinama blizu mora. Sustavi zaštite od poplava već su razvijeni u nekim gradovima, ali nisu osmišljeni za kontinuirani porast razine mora. Dodatne mjere poput izgradnje obalnih zidova, zaštitnih barijera i prilagodbi u prostornom planiranju postat će neophodne kako bi se smanjile ekonomske štete.
Osim infrastrukturnih izazova, klimatske promjene i porast mora utjecat će na lokalni ekosustav i bioraznolikost, primjerice, slatkovodna staništa će se slanošću degradirati, ugrožavajući vrste koje su vezane uz ta područja. Očekuje se da će se povećati i broj invazivnih morskih vrsta koje traže toplije i slanije vode, što bi moglo narušiti postojeći morski ekosustav i ribarstvo.
Hrvatska će u suradnji s Europskom unijom morati poduzeti ozbiljne korake u pogledu klimatskih politika i zaštite obalnih gradova. Predviđanja znanstvenika zahtijevaju ulaganja u prilagodbu obalnih gradova, što uključuje povećanje svijesti o klimatskim promjenama, uvođenje programa zaštite okoliša, jačanje obalne infrastrukture i istraživanje novih metoda za ublažavanje posljedica klimatskih promjena. Razvoj održivih energetskih izvora, smanjenje emisija stakleničkih plinova te prilagodba u građevinskim regulativama također su prioriteti za smanjenje posljedica porasta razine mora u budućnosti.
Porast temperature od 2 °C može se činiti malim, ali kumulativni učinci na prirodne sustave i infrastrukturu bit će značajni i zahtijevaju hitne mjere kako bi se smanjila ugroženost hrvatske obale i očuvala njena kulturna i prirodna bogatstva za buduće generacije.
