Preseljenje troske iz Splita u Kaštela

Kako su obnašatelji vlasti u SDŽ riješili problem brojnih prosvjeda i pobune javnosti zbog ugroze zdravlja i onečišćenja zraka u Splitu, odnosno troske skladištene u Sjevernoj luci, koja se smatrala uzrokom zagađenja zraka arsenom i niklom u Splitu? Tako što su problem iz Splita prebacili u Kaštela gdje se sada tu istu trosku premjestilo, također na otvorenom, u krug tvornice Cemex.

Samo što u Kaštelima, za razliku od Splita, a o čemu je bilo govora i na sjednici GV Grada Kaštela, postoji već izglasana odluka gradskog vijeća u kojoj jasno i nedvosmisleno stoji kako je neprihvatljivo ne samo spaljivanje i suspaljivanje opasnog otpada, komunalnog otpada i goriva dobivenog iz otpada u cementari Sv. Juraj u Kaštel Sućurcu, nego i njegovo skladištenje. Kako se pak zna da je takva odluka nepromjenljiva, obvezujuća i prenosiva na sve obnašatelje gradske vlasti, postavlja se logično pitanje. Tko je odgovoran, i to ne samo zbog zanemarivanje navedene odluke, nego i brojne akcidente? Dobar je primjer recimo i slučaj s lebdećim pepelom iz 2018.g., za kojega vjerujem mnogi Splićani nisu nikada ni saznali. Tada je bura raznosila mikro čestice lebdećeg pepela u tolikoj mjeri da se Split iz pravca Kaštela nije doslovno ni vidio. Akcidenti su se koliko znam događali prije i poslije toga, a tome evo svjedočimo i danas u slučaju s troskom. Potencijalno opasnim teretom zbog kojeg su do nedavno prosvjedovali brojni Splićani.

Ono što je važno naglasiti da je problem zagađenja zraka i štetnosti po zdravlje ljudi i okoliš potpuno isti za sve stanovnike. Kako Splita tako i Kaštela, odnosno za cijeli Splitsko-kaštelanski bazen gdje zapravo sve ovisi o smjeru vjetra (buri ili jugu) iako je važno znati da ni takav, u svakom slučaju, po zdravlje iznimno štetan teret ne ide pravocrtno, nego cirkulira u širem opsegu.

U Sućuračku kavu došlo je 40 tisuća tona troske, a ukupno bi, kako kažu, trebalo biti zaprimljeno 140 tisuća tona. Predstavnici korporacije Cemex tvrde da su dobili dozvole za držanje troske na otvorenom i da rade sve po zakonu.  To navodi da je Ministarstvo izdalo rješenje suprotno odlukama GV i očito bez ikakve konzultacije i suradnje s gradom Kaštela, a onda i to da Grad na posljetku ništa nije pitao svoje stanovnike, posebno ne MO u K. Sućurcu, i tu se onda krug zatvara. 

Troska je bila veliki problem stanovnicima Splita, odnosno Brda, a nakon brojnih prosvjeda problem je riješen tako da su ga prebacili u Kaštela. Taj sam upit postavio na sjednici Gradskog vijeća Grada Kaštela, a istovremeno zatražio i sastanak Odbora za okoliš pri gradu. Gradske su pak službe dužne provjeriti navedene informacije i postupiti sukladno ranije donesenim odlukama gdje vrlo jasno i nedvosmisleno stoji kako je neprihvatljivo ne samo spaljivanje i suspaljivanje opasnog otpada, komunalnog otpada i goriva dobivenog iz otpada u cementari Sv. Juraj u Kaštel Sućurcu, nego i njegovo SKLADIŠTENJE. 

Vjerujem da je odgovor Cemexa, kako posjeduju sva zakonska odobrenja, vrlo upitan i dvojben. Moguće da imaju dozvole za proizvodnju klinkera u njihovim pogonima ali teško za vjerovati kako mogu imati dozvole za skladištenje na otvorenom čime se omogućuje raznošenje troske po naseljenom mjestu, a što se onda odražava na direktnu ugrozu po ljudsko zdravlje i okoliš. Objašnjenje kako će se ta troska polijevati vodom također je dvojbena jer poznato je da orkanska bura suši ekstremnom brzinom, a uz to i udari bure u Kaštelanskoj kavi puno su jači su nego u Sj. Luci, a tu su recimo i podzemne vode. Stoga bi se po ovom pitanju trebao očitovati i VIK ali s obzirom na njihovu nezainteresiranost, bar po primjeru nelegalnog odlagališta otpada na padinama Kozjaka, koje raste poput Karepovca, o tome bi vjerujem trebao poseban osvrt. 

Govoreći o samom mjerenju kvalitete zraka podsjetit da se ono, sukladno odlukama Gradskog vijeća Grada Kaštela, prati na području tri automatske mjerne postave u vlasništvu Cemexa i to na temelju Ugovora o praćenju kvalitete zraka s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo u SDŽ, a sve u skladu s rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Tu je važno podsjetiti na presudu iz 2013. koja je donesena u upravnom postupku, a pokrenuo ju je i Grad Kaštela. Sud je tada uvažio primjedbe grada o nevjerodostojnosti podataka o kakvoći zraka i tome da Nastavni zavod za javno zdravstvo SDŽ nema dozvolu za praćenje kakvoće zraka, odnosno da su sami rezultati bili lažirani. Istog dana sud je poništio rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša (IPPC dozvola) izdanog Cemexu.

Iz Grada pak tvrde da su komunalni redari u suradnji s policijom i inspekcijom izašli na teren i obavili očevid, a zapisnik o istom poslan je nadležnim službama. Dok se od NZJZ čeka analiza navedenog uzorka važno je naglasiti da se spomenuta troska ne odlaže samo u krugu same tvornice Sv. Juraj već i na velikim hrpama u krugu Sućuračke kave, odakle je vjetar raznosi po naseljenom mjestu i to u širem radijusu. Pitanje hoćemo li i kada saznati istinu i kolikoj se zdravstvenoj ugrozi zapravo radi? Puno je pitanja i nepoznanica ali iz svega navedenog očito proizlazi da nije dovoljno računati na institucije koje ovaj problem rješavaju tako što ga prebacuju iz jednog u drugo dvorište, a što bi u konačnici moglo značiti samo to kako stanovnike Kaštela u skoroj budućnosti čekaju mogući prosvjedi. Dakle, način i sredstvo kojim su isti problem riješili stanovnici Splita, a glede Cemexa imali smo ih do sada već osam, pa da ne bi bilo nismo rekli! 

Autor: Željan Jurlin, javnodobro.hr