Napad na Klagenfurt 1919. godine: Borbe za Korušku između Jugoslavije i Austrije

6

Godina 1919. donijela je velike teritorijalne promjene u srednjoj Europi. Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije, nova Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca pokušala je proširiti svoju kontrolu na dijelove Koruške, uključujući područje Klagenfurta. Sukob s Austrijom prerastao je u oružane borbe koje su odredile budućnost ovog pograničnog područja.

Povijesna pozadina: Raspad Monarhije i pitanje granice

Krajem 1918. godine Austro-Ugarska se raspala, a na njezinu području nastale su nove države. Među njima je bila Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, osnovana 1. prosinca 1918. godine.

Koruška, povijesna pokrajina na jugu Austrije, postala je jedno od područja oko kojih su se vodili sporovi. U južnim dijelovima živjelo je brojno slovensko stanovništvo, dok je Klagenfurt bio važno regionalno središte s pretežno njemačkim govornim stanovništvom.

Jugoslavenska strana smatrala je da joj pripadaju dijelovi Koruške na temelju nacionalnih, povijesnih i strateških razloga. Austrijska strana nastojala je zadržati teritorijalnu cjelovitost Koruške unutar nove Republike Austrije.

O pitanju granice odlučivalo se istodobno na bojištu i na međunarodnoj mirovnoj konferenciji u Parizu.

Prvi oružani sukobi krajem 1918. i početkom 1919. godine

Oružani sukobi u Koruškoj započeli su još u studenome 1918. godine. Austrijske lokalne obrambene snage, pod zapovjedništvom potpukovnika Ludwiga Hülgertha, pokušale su zadržati kontrolu nad spornim područjima.

Jugoslavenske snage također su nastojale zauzeti strateške položaje i proširiti područje pod svojom upravom.

U siječnju 1919. postignuto je primirje. Istodobno je američka vojna komisija, koju je predvodio poručnik Sherman Miles, ispitivala stanje na terenu i mogućnosti rješenja graničnog spora.

Jedan od razmatranih prijedloga bila je granica duž Karavanki, ali pitanje budućnosti Koruške ostalo je neriješeno.

Ofenziva u travnju 1919.

4

Dana 29. travnja 1919. jugoslavenske snage pokrenule su novu ofenzivu u Koruškoj. Cilj je bio pomaknuti postojeću crtu razgraničenja prema sjeveru i zauzeti povoljnije strateške položaje.

Međutim, austrijske obrambene snage uspjele su zaustaviti napredovanje i pokrenuti protunapad. Do 7. svibnja jugoslavenske su se postrojbe povukle iz većeg dijela Koruške.

Travanjsku ofenzivu obilježili su kratkotrajni teritorijalni pomaci, borbe na različitim dijelovima bojišta i neuspjeh da se vojnom akcijom trajno promijeni odnos snaga.

Velika ofenziva krajem svibnja

Nakon travanjskih borbi, jugoslavenska strana ponovno je krenula u ofenzivu. Dana 28. svibnja 1919. započelo je opsežno napredovanje jugoslavenskih snaga u Koruškoj.

U operacijama su sudjelovale slovenske i srpske postrojbe Kraljevine SHS. Među njima je bio i Jezerski odred pod zapovjedništvom srpskog pukovnika Dobrosava Milenkovića.

Jugoslavenske snage potisnule su austrijske postrojbe preko rijeke Drave i nastavile napredovati prema Klagenfurtu. Vojna situacija u Koruškoj brzo se promijenila, a austrijska je pokrajinska vlada morala napustiti Klagenfurt i povući se prema sigurnijim područjima.

Napredovanje prema Klagenfurtu

Početkom lipnja jugoslavenske su postrojbe prodrle duboko u Korušku. Borbe su se vodile u okolici Ferlacha, Völkermarkta, Gosposvetskog polja i drugih strateških mjesta.

Prema diplomatskim izvještajima dostavljenima mirovnoj konferenciji u Parizu, jugoslavenske su snage 5. lipnja prešle Dravu i stigle na udaljenost od približno šest do osam kilometara od Klagenfurta.

Istoga dana nastavile su napredovanje unatoč savezničkim zahtjevima za prekidom neprijateljstava.

Zauzimanje Klagenfurta 6. lipnja 1919.

6. lipnja 1919. godine jugoslavenske su snage ušle u Klagenfurt i zauzele grad.

Taj je događaj predstavljao vrhunac svibanjsko-lipanjske ofenzive Kraljevine SHS u Koruškoj. Vojni cilj bio je ostvariti kontrolu nad važnim dijelom spornog područja prije konačnog rješenja teritorijalnog pitanja.

U diplomatskim dokumentima savezničkih sila navodi se da su jugoslavenske postrojbe nastavile napredovanje unatoč ranijim pozivima na prekid borbi. U noći 5. na 6. lipnja jugoslavenski su časnici ušli u grad, a tijekom 6. lipnja uslijedila je okupacija Klagenfurta.

Zauzimanje grada bilo je značajno zbog njegova položaja u Klagenfurtskoj kotlini i političkog značenja koje je imao za obje strane.

Uloga savezničkih sila

Vojne pobjede na terenu nisu bile dovoljne da Jugoslavija trajno zadrži Klagenfurt.

Velike sile pobjednice Prvog svjetskog rata, okupljene na Pariškoj mirovnoj konferenciji, nastojale su spriječiti daljnje širenje sukoba i odlučiti o budućoj granici na temelju međunarodnog sporazuma.

Savezničko Vrhovno vijeće zahtijevalo je prekid neprijateljstava i povlačenje postrojbi iz područja koja su trebala biti obuhvaćena budućim političkim rješenjem.

Nakon diplomatskih intervencija jugoslavenske su snage morale napustiti Klagenfurt. Grad tako nije trajno uključen u sastav Kraljevine SHS.

Ugovor iz Saint-Germaina i podjela Koruške

Dana 10. rujna 1919. potpisan je mirovni ugovor u Saint-Germain-en-Laye između savezničkih sila i Austrije.

Ugovorom su utvrđeni uvjeti za rješavanje teritorijalnog pitanja Koruške, uključujući održavanje plebiscita u određenim područjima.

Sporna područja podijeljena su na dvije zone:

• Zona A: Južna Koruška, koja je bila pod upravom Kraljevine SHS.
• Zona B: Sjeverni dio spornog područja, uključujući Klagenfurt, koji je ostao pod austrijskom upravom.

Planirano je da stanovnici Zone A prvi odlučuju o pripadnosti. Ako bi većina glasala za priključenje Kraljevini SHS, plebiscit bi se održao i u Zoni B.

Plebiscit 10. listopada 1920. godine

4

Konačna odluka o južnoj Koruškoj donesena je plebiscitom 10. listopada 1920. godine.

U glasačkoj zoni A većina stanovništva odlučila je da područje ostane u sastavu Austrije. Prema povijesnim podacima, približno 59 posto glasača glasalo je za ostanak u Austriji, dok je oko 41 posto podržalo priključenje Kraljevini SHS.

Rezultat plebiscita značio je da je Klagenfurt ostao dio Austrije, a spor oko većeg dijela južne Koruške riješen je u korist austrijske države.

Ipak, dijelovi Koruške južno od Karavanki, uključujući Jezersko i Mežišku dolinu, pripali su Kraljevini SHS na temelju odredbi mirovnog ugovora.

Zašto je napad na Klagenfurt važan u povijesti?

Napad i zauzimanje Klagenfurta 1919. godine predstavljaju jedan od najznačajnijih vojnih događaja u poslijeratnom teritorijalnom sporu između Austrije i Kraljevine SHS.

Sukob pokazuje koliko su nakon raspada Austro-Ugarske bile složene granice novih država. Nacionalni zahtjevi, vojna strategija, međunarodna diplomacija i pravo naroda na samoodređenje međusobno su se isprepletali.

Iako su jugoslavenske snage uspjele zauzeti Klagenfurt, međunarodno rješenje nije potvrdilo trajno pripajanje grada Jugoslaviji. Odluka o budućnosti Koruške na kraju je donesena kombinacijom mirovnih ugovora, teritorijalnih odredbi i plebiscita.

Zaključak

Napad na Klagenfurt u lipnju 1919. bio je dio šire borbe za Korušku nakon Prvog svjetskog rata. Jugoslavenske snage zauzele su grad 6. lipnja, ali su ga pod pritiskom savezničkih sila morale napustiti. Godinu dana poslije, plebiscit je potvrdio ostanak većeg dijela spornog područja u Austriji, čime je završeno jedno od važnih poglavlja borbe za sjevernu granicu nove južnoslavenske države.