odabrano news portal koji nudi odabrane vijesti i informacije
U svijetu postoji nekoliko muslimanskih zemalja u kojima nije dozvoljeno postojanje niti jedne crkve, a javno kršćansko bogoslužje je zabranjeno ili zakonom ograničeno do te mjere da praktički nije moguće. Među njima su najistaknutije Saudijska Arabija, Afganistan, Maldivi, Somalija i Jemen.
Saudijska Arabija je jedina država na svijetu s velikim brojem kršćana (pretežno stranih radnika), a da u njoj ne postoji niti jedna crkva. Javno prakticiranje bilo koje religije osim islama je zabranjeno, a pokušaji gradnje crkava ili održavanja bogoslužja mogu rezultirati kaznenim progonima.
Afganistan također nema nijednu javnu crkvu. Kršćanstvo je zakonom neprepoznato, a prelazak s islama se smatra odmetništvom, za što zakon predviđa teške kazne, uključujući smrtnu. Sve kršćanske aktivnosti moraju biti tajne i odvijaju se pod velikim rizikom. Jedina poznata „crkva“ bila je kapelica unutar talijanske ambasade u Kabulu, koja više nije aktivna nakon povratka talibana na vlast.
U Maldivima je situacija slična – u toj otočnoj državi ne postoji nijedna crkva, a javno prakticiranje bilo koje religije osim islama je zakonski zabranjeno. Čak i posjedovanje Biblije može dovesti do kaznenih sankcija, uključujući protjerivanje.
Somalija, kao država bez stabilne centralne vlasti, također nema nijednu crkvu. Kršćani su ondje izloženi ekstremnim opasnostima. Smatraju se otpadnicima, a vjerska sloboda ne postoji ni u teoriji ni u praksi. Bilo kakva javna vjerska aktivnost koja nije islamska nosi rizik nasilja i smrti.
Jemen, koji je zahvaćen dugotrajnim ratom, također nema javno dostupne crkve za lokalno stanovništvo. Postoje tek male molitvene prostorije unutar stranih ambasada ili UN-ovih kampova, koje nisu dostupne javnosti. Kršćani se u toj zemlji mogu okupljati samo tajno, pod stalnom prijetnjom progona.
Ove zemlje predstavljaju primjere ekstremnih ograničenja vjerske slobode u suvremenom svijetu. Iako druge muslimanske zemlje, poput Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Omana ili Bahreina dopuštaju postojanje crkava za strane državljane, njihova dostupnost domaćem stanovništvu i dalje je strogo ograničena. U navedenih pet zemalja – Saudijskoj Arabiji, Afganistanu, Maldivima, Somaliji i Jemenu – kršćani nemaju mogućnost javno izražavati svoju vjeru, niti postoji infrastruktura vjerskih objekata koji bi im to omogućili.
Katar je, iako stroga islamska monarhija, jedina u regiji koja formalno dopušta postojanje kršćanskih crkava — ali isključivo u jasno definiranoj vjerskoj zoni izvan Dohe, izgrađenoj za potrebe stranih radnika. Domaćim građanima nije dozvoljeno da se preobrate i javno prakticiraju kršćanstvo, dok je promicanje druge vjere među muslimanima zakonom zabranjeno. Unatoč strogoj kontroli unutar zemlje, Katar je financijski podržavao izgradnju islamskih objekata izvan svojih granica. Jedna džamija u Hrvatskoj za čiju izgradnju je Katar dao značajnu potporu nalazi se u Rijeci. Radi se o Islamskom centru u Rijeci s pratećom džamijom, čija je izgradnja stajala oko 10 milijuna eura, a najveći dio sredstava (najmanje 4 milijuna USD, a prema procjenama i više) osigurao je šeik Hamad bin Halifa al-Thani, tadašnji emir Katara .
