odabrano news portal koji nudi odabrane vijesti i informacije
Sredinom 2025. godine na TikToku i sličnim društvenim mrežama sve se češće pojavljuju informacije o slučaju pakistanskog imama Zulfiqara Khana, koji je nakon gotovo tri desetljeća života u Italiji deportiran zbog javnih izjava koje su talijanske vlasti ocijenile ekstremističkima. Ova priča, iako se dogodila krajem 2024. godine, ponovno je postala viralna jer uključuje teme poput slobode govora, integracije doseljenika, borbe protiv ekstremizma i odnosa države prema vjerskim zajednicama.
Prema dostupnim podacima, Zulfiqar Khan, imam koji je u Italiji živio od 1995. godine, održao je 15. listopada 2024. godine propovijed u kojoj je, kako navode talijanski mediji, pozvao muslimane da se „bore protiv nevjernika“ uz upozorenje na „katastrofalne posljedice“ ukoliko se to ne učini. Propovijed, čija se snimka ubrzo proširila internetom, izazvala je snažnu reakciju javnosti i političkih krugova. Samo dan kasnije, 16. listopada 2024., premijerka Giorgia Meloni osobno je zatražila da se imamu ukine boravišna dozvola i da bude deportiran iz Italije, uz obrazloženje da izjave poput njegovih predstavljaju prijetnju javnoj sigurnosti i mogu poticati radikalizaciju.
Khan je u Italiji živio gotovo 30 godina, od dolaska 1995. godine, te je bio poznat kao dugogodišnji vjerski vođa u jednoj muslimanskoj zajednici. Do sada nije bio poznat po izjavama koje bi se mogle smatrati ekstremističkima, što je njegov slučaj učinilo posebno kontroverznim. Njegovi pristaše tvrdili su da su njegove riječi izvučene iz konteksta, dok su talijanske vlasti isticale kako je riječ o jasnom pozivu na nasilje. Premijerka Meloni tada je izjavila: „Italija neće tolerirati poticanje na mržnju ni ekstremističke ideologije koje mogu ugroziti sigurnost građana“. Ministar unutarnjih poslova dodao je da su takve izjave „crvena linija“ i da su mjere poput deportacije nužne kako bi se poslala jasna poruka da je poticanje na nasilje neprihvatljivo.
Deportacija je provedena 20. listopada 2024. ubrzanim postupkom i bez mogućnosti da imam ostane u zemlji do završetka eventualnih žalbi, što talijanski zakon dopušta u slučajevima kada se osoba ocijeni prijetnjom nacionalnoj sigurnosti. Ovim potezom talijanska vlada pokazala je odlučnost da djeluje brzo i bez kompromisa kada je riječ o javnoj sigurnosti, čak i kada se radi o osobama koje desetljećima žive u Italiji i imaju duboko ukorijenjen društveni život.
Ovaj slučaj otvorio je šira pitanja o ravnoteži između slobode govora i državne sigurnosti. Pristaše Zulfiqara Khana tvrdili su da je njegov govor pogrešno protumačen ili namjerno iskrivljen, dok su protivnici isticali kako su poruke o „borbi protiv nevjernika“ opasne bez obzira na kontekst. Slučaj također ilustrira trend u Europi gdje države uvode sve strože mjere protiv vjerskih vođa i zajednica kada se procijeni da njihove poruke mogu potaknuti nasilni ekstremizam. Talijanska vlada ovim primjerom šalje jasnu poruku da će u sličnim slučajevima djelovati brzo, pa i onda kada se radi o osobama koje su dugogodišnji stanovnici Italije.
Slične dileme prisutne su i u drugim europskim zemljama. Primjerice, Njemačka posljednjih godina intenzivno prati sadržaj propovijedi u džamijama kako bi spriječila širenje nasilnih ideologija. Njemačke vlasti ističu kako džamije nisu mjesta na kojima se smije pozivati na nasilje niti širiti ideologije koje ugrožavaju ustavni poredak. Kada se utvrdi da određene zajednice ili imami šire takve poruke, Njemačka poduzima niz mjera, uključujući zabrane rada organizacija koje stoje iza ekstremističkih propovijedi te protjerivanje imama koji potiču nasilje. Razlika u pristupu u odnosu na Italiju ogleda se u tome što Njemačka često provodi dugotrajne istrage i surađuje s umjerenim islamskim udruženjima kako bi postigla transparentnost i spriječila radikalizaciju, dok je Italija u slučaju Khana djelovala gotovo trenutno, koristeći zakonske mogućnosti za hitnu deportaciju.
Ova usporedba pokazuje da se europske zemlje suočavaju s istim izazovom – kako spriječiti zloupotrebu vjerskih prostora za širenje nasilnih ideologija, a pritom zaštititi temeljna prava. Italija je u slučaju Khana pokazala odlučnost kroz brzu reakciju, dok je Njemačka razvila sustav u kojemu se više oslanja na institucionalne procedure i suradnju s umjerenim vjerskim zajednicama. U oba slučaja, poruka je jasna: propovijedi koje zagovaraju nasilje neće biti tolerirane.
Na društvenim mrežama, posebno TikToku, korisnici su podijeljeni u mišljenjima. Jedni pozdravljaju odlučnost vlade u zaštiti javne sigurnosti, dok drugi upozoravaju na mogućnost stvaranja presedana gdje bi kontroverzne izjave mogle dovesti do najstrožih kaznenih mjera, uključujući i protjerivanje. Posebno se raspravlja o činjenici da je Zulfiqar Khan u Italiji proveo gotovo 30 godina te da je imao obitelj i društvene veze. Međutim, do danas nije poznato je li njegova obitelj napustila Italiju zajedno s njim ili je ostala u zemlji.
Prema pisanju Times of India, talijanske vlasti reagirale su nakon što je Zulfiqar Khan u svojoj propovijedi otvoreno izrazio podršku Hamasu i pozvao muslimane da se „suprotstave i bore protiv zapadnih zemalja koje se protive Hamasu“. Premijerka Giorgia Meloni naglasila je da „Italija neće tolerirati poticanje na mržnju niti širenje ekstremističke propagande“. Odluka o njegovoj deportaciji, iako kontroverzna s obzirom na to da je Khan u Italiji živio gotovo tri desetljeća, donesena je kako bi se poslala jasna poruka da su nacionalna sigurnost i javni red apsolutni prioritet.
https://www.dw.com/bs/d%C5%BEamije-nisu-napravljene-da-se-u-njima-propovijeda-nasilje/a-37783699
