Nigerija pred izazovima budućnosti: Može li najnaseljenija afrička zemlja prehraniti svoje ljude?

Nigerija, najmnogoljudnija afrička zemlja s više od 220 milijuna stanovnika, nalazi se u kritičnom trenutku svoje povijesti. U zemlji gdje prosječna žena rodi više od petoro djece, stanovništvo rapidno raste, a pritisak na resurse postaje sve izraženiji. Predviđa se da će Nigerija do sredine stoljeća premašiti 400 milijuna stanovnika, čime će postati treća najmnogoljudnija zemlja svijeta. Taj demografski rast nosi i potencijale i opasnosti, no najveći izazov leži u pitanjima prehrambene sigurnosti, koja je već sada ozbiljno narušena.

Unatoč tome što više od 60 posto Nigerijaca izravno ili neizravno ovisi o poljoprivredi, ta djelatnost još uvijek se odvija na vrlo osnovnoj razini. Većina nigerijskih seljaka obrađuje male parcele zemlje bez ikakve mehanizacije, navodnjavanja ili sustavnog planiranja. Sjetva se najčešće temelji na tradicionalnim metodama, a gnojiva i zaštitna sredstva rijetko se koriste ili su preskupa za prosječnog proizvođača. Najčešći usjevi uključuju kukuruz, jam, manioku, proso i kikiriki. Iako su ti usjevi prilagođeni klimatskim uvjetima regije, njihovi prinosi variraju iz godine u godinu, ovisno o količini padalina, temperaturama i drugim klimatskim uvjetima. Uz to, izostanak edukacije o suvremenim agronomskim praksama dodatno ograničava produktivnost malih proizvođača.

Poseban problem predstavlja voda. Iako Nigerija raspolaže velikim vodenim resursima, poput rijeka Niger i Benue, sustavi navodnjavanja pokrivaju samo mali dio poljoprivrednih površina. U sušnijim dijelovima zemlje, posebice na sjeveru, poljoprivreda se oslanja gotovo isključivo na kišu, što čini cijeli sustav izuzetno ranjivim na suše, koje su u posljednjih desetljeća postale sve učestalije zbog klimatskih promjena. Nedostatak planiranja i ulaganja u infrastrukturu navodnjavanja znači da tisuće hektara plodne zemlje ostaje nedovoljno iskorišteno, dok populacija raste. Mnogi poljoprivrednici nemaju pristup ni najosnovnijim informacijama o vremenskim prilikama, što dodatno otežava planiranje i sjetvu.

Osim prirodnih i tehničkih izazova, Nigerija se suočava i s dubokim društvenim i sigurnosnim problemima. Zemlja je izrazito vjerski i etnički raznolika. Sjeverom dominira islam, dok je jug većinom kršćanski. Između ta dva dijela nalaze se regije gdje se te dvije vjere miješaju, a napetosti povremeno eskaliraju u otvorene sukobe. Osim toga, ekstremističke skupine poput Boko Harama i drugih milicija aktivne su u sjeveroistočnim dijelovima zemlje, gdje vrše napade na sela, infrastrukturu i tržišta, dodatno otežavajući ionako krhku poljoprivrednu proizvodnju. Sukobi ne samo da tjeraju ljude iz njihovih domova i polja, nego i prekidaju prometne i opskrbne lance, ostavljajući mnoga sela i gradove bez hrane.

U toj kompleksnoj stvarnosti, pitanja prehrane postaju sve hitnija. Već 2023. godine više od 25 milijuna Nigerijaca bilo je izloženo riziku od nesigurnosti hrane. Ta brojka nije rezultat apsolutnog nedostatka hrane, već kombinacije lošeg planiranja, neučinkovitosti u distribuciji, sukoba i klimatskih promjena. Problem dodatno pogoršava nedostatak adekvatne skladišne infrastrukture. Zbog nepostojanja hladnjača i suvremenih skladišta, značajan dio uroda propadne prije nego što dođe do tržišta. Time se ne samo gubi hrana nego i prihod seljacima, što potkopava njihove mogućnosti da ulože u idući ciklus proizvodnje. Često se događa da hrana u jednim dijelovima zemlje propada, dok u drugim dijelovima ljudi gladuju jer ne postoji organiziran sustav distribucije.

Uz sve to, velik broj Nigerijaca živi ispod granice siromaštva. Nedostatak zdravstvene skrbi, obrazovanja i osnovne infrastrukture u ruralnim područjima otežava bilo kakav pokušaj modernizacije poljoprivrede. Mnogi mladi ljudi sele u gradove ili emigriraju, ostavljajući sela starijim generacijama koje nemaju snage ni znanja za velike promjene. Iako Nigerija ima niz sveučilišta i istraživačkih instituta, povezanost između znanosti i prakse na terenu gotovo da ne postoji. Potrebno je razviti sustav koji će omogućiti transfer znanja i tehnologije do svakog sela, svake obitelji koja želi proizvoditi hranu.

Unatoč svemu, Nigerija ima potencijal da preokrene situaciju. Zemlja raspolaže s mnogo obradive zemlje, mladim stanovništvom koje bi moglo biti nositelj promjena, te prirodnim resursima za razvoj navodnjavanja i obnovljivih izvora energije. Ali da bi se taj potencijal realizirao, potrebne su duboke reforme. Prvo, poljoprivreda mora postati prioritet u razvojnim strategijama zemlje. Potrebna su ulaganja u mehanizaciju, obrazovanje seljaka, istraživanje novih sorti otpornijih na sušu i bolesti, kao i izgradnju infrastrukture za skladištenje i transport. Poljoprivreda mora prestati biti puko preživljavanje i postati profitabilna i održiva gospodarska grana.

Drugo, sigurnost mora biti zajamčena. Bez osnovne sigurnosti, ljudi ne mogu raditi, seljaci ne mogu saditi, a hrana ne može stići do tržišta. Tada ni najbolji razvojni planovi neće imati smisla. Uz to, treba raditi na smanjenju nataliteta kroz obrazovanje, zdravstvenu skrb i promociju planiranja obitelji. Ako se broj stanovnika nastavi povećavati istim tempom, svi napori da se osigura hrana za sve bit će uzaludni. Potrebno je i razviti učinkovitu državnu strategiju koja uključuje privatni sektor, međunarodne partnere i lokalne zajednice u zajednički cilj prehrambene sigurnosti.

Nigerija je na prekretnici. Ima sve preduvjete da postane poljoprivredni div, ne samo u Africi, već i globalno. No ako sadašnje probleme ne počnemo rješavati odmah, ova potencijalna prednost mogla bi se pretvoriti u katastrofu. Budućnost Nigerije, njezinih ljudi i regije u cjelini ovisi o tome hoće li se donositelji odluka, investitori i međunarodni partneri usredotočiti na ono što je najvažnije: osiguranje hrane, mira i dostojanstvenog života za svakog čovjeka u toj golemoj, kompleksnoj i obećavajućoj zemlji.