odabrano news portal koji nudi odabrane vijesti i informacije
U posljednjih tridesetak godina, bogate zaljevske zemlje — prije svega Saudijska Arabija, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati i Kuvajt — bile su izrazito aktivne u financiranju vjerskih objekata na Balkanu i u Zapadnoj Europi. Njihova ulaganja gotovo su isključivo usmjerena na gradnju džamija, islamskih centara, vjerskih škola (medresa) i kulturnih ustanova vezanih uz islam. Ekonomska ulaganja u tvornice, bolnice, infrastrukturu ili projekte za poboljšanje standarda stanovništva praktički nisu postojala.
Vjerski objekti kao prioritet ulaganja
Saudijska Arabija predvodi popis zemalja koje su najviše financirale gradnju vjerskih objekata. Već od ranih 1990-ih, kroz fondacije poput „King Fahd Foundation“ i „World Assembly of Muslim Youth“, Saudijci su izgradili i obnovili stotine džamija u Bosni i Hercegovini, Kosovu, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji. Najpoznatiji primjeri uključuju:
- Kralj Fahd Islamski centar u Sarajevu (najveća džamija na Balkanu)
- Obnova starih džamija u Mostaru, Travniku, Zenici
- Gradnja novih džamija na Kosovu
Katar je, preko organizacije “Qatar Charity”, financirao brojne projekte:
- Islamski centar u Prizrenu
- Džamije i islamske škole u Albaniji
- Humanitarni centri povezani s islamskom edukacijom u BiH
Ujedinjeni Arapski Emirati su, iako manje aktivni, sudjelovali u financiranju:
- Obnovu džamija u Srebrenici
- Gradnju islamskih centara u Sarajevu i Tuzli
Kuvajt se istaknuo kroz razne vakufske fondacije:
- Financiranje manjih džamija i islamskih škola u BiH i na Kosovu
- Donacije za gradnju islamskih kulturnih centara u Skoplju i Tirani
Na Zapadu, u zemljama poput Njemačke, Francuske, Belgije i Austrije, zaljevske zemlje pomogle su gradnju brojnih velikih džamija i islamskih centara, posebice u gradovima poput Pariza, Bruxellesa, Frankfurta i Beča.
Potpuna nezainteresiranost za ekonomski razvoj
Unatoč velikim financijskim ulaganjima u vjersku infrastrukturu, zaljevske zemlje gotovo nikada nisu ulagale u:
- Industriju i tvornice
- Otvaranje novih radnih mjesta
- Razvoj turizma, energetike ili infrastrukture
- Poboljšanje standarda života šire populacije
Niti jedan veći investicijski projekt, poput izgradnje bolnice, tvornice ili prometne infrastrukture u BiH, na Kosovu ili u Albaniji, nije došao iz Saudijske Arabije, Katara, UAE ili Kuvajta. Povremene humanitarne donacije (paketi hrane, jednokratna pomoć) nisu imale dugoročan utjecaj na standard stanovništva.
Za razliku od njih, u ekonomska ulaganja na Balkanu više su bili uključeni Europska unija, Sjedinjene Američke Države i Turska.
Mali izuzeci
Postoje tek rijetki primjeri gdje su zaljevske zemlje sudjelovale u infrastrukturnim ili obrazovnim projektima:
- UAE je sudjelovao u obnovi nekoliko škola i bolnica u BiH nakon rata.
- Katar je financirao skromne infrastrukturne projekte na Kosovu i u Albaniji.
Međutim, čak i ta ulaganja često su bila vezana uz religijske centre i nisu imala široki utjecaj na gospodarstvo ili standard stanovnika.
Zašto je fokus isključivo na vjerske projekte?
Ostaje važno pitanje: zašto zaljevske zemlje nisu pokazale veći interes za ekonomski razvoj Balkana i muslimanskih zajednica u Zapadnoj Europi?
Postoji nekoliko mogućih razloga:
- Ideološka misija: Mnoge zaljevske fondacije djeluju pod motom širenja i jačanja islamskog identiteta, posebno vehabijskog i salafijskog učenja.
- Politički ciljevi: Održavanje utjecaja nad muslimanskim zajednicama kroz vjerske institucije smatra se strateškim interesom.
- Kulturološke razlike: Zaljevske zemlje nemaju dugoročnu tradiciju ekonomskog investiranja izvan vlastitih granica osim u energetski sektor.
- Manjak ekonomskog interesa: Balkansko tržište, posebno nakon ratova, nije bilo dovoljno atraktivno za velike privatne ili državne investicije iz Zaljeva.
Zaključak
Dok su zaljevske zemlje u proteklih tridesetak godina izgradile stotine vjerskih objekata i osnažile islamsku prisutnost na Balkanu i u Zapadnoj Europi, njihova potpuna nezainteresiranost za razvoj lokalnog gospodarstva i standarda života ostavlja otvoreno pitanje njihovih stvarnih namjera.
Je li njihov cilj zaista bila pomoć ljudima — ili isključivo širenje i učvršćivanje vlastitog vjerskog i političkog utjecaja?
To ostaje tema o kojoj će se još dugo raspravljati.
