odabrano news portal koji nudi odabrane vijesti i informacije
Vojislav Tankosić (1880. – 1915.) bio je srpski vojni časnik i jedan od istaknutih članova tajne organizacije “Crna ruka”, koja je zagovarala širenje srpskog utjecaja na Balkanu, uključujući ujedinjenje svih Južnih Slavena pod srpskom dominacijom. Bio je poznat po svojoj ulozi u organiziranju četničkih odreda u Osmanskom Carstvu i kasnije u vojnim operacijama tijekom Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata.
Ključne činjenice o njemu:
- Rođenje: 1880. u Raduši, tada u Osmanskom Carstvu (danas Srbija).
- Vojna karijera: Sudjelovao u četničkim operacijama na Kosovu i u Makedoniji početkom 20. stoljeća.
- Crna ruka: Bio je jedan od ključnih članova ove tajne organizacije, koju je predvodio Dragutin Dimitrijević Apis.
- Sarajevski atentat: Postoje indicije da je sudjelovao u obuci i naoružavanju Gavrila Principa i drugih zavjerenika koji su izveli atentat na nadvojvodu Franza Ferdinanda 1914.
- Prvi svjetski rat: Borio se kao major u srpskoj vojsci, ali je 1915. ubijen u borbi s austrougarskim snagama.
Tankosić je bio kontroverzna figura – s jedne strane smatran herojem među srpskim nacionalistima, a s druge strane okrivljivan za terorističke aktivnosti koje su pridonijele izbijanju Prvog svjetskog rata.
Vojislav Tankosić bio je jedan od ključnih sudionika Majskog prevrata 1903. i Sarajevskog atentata 1914., dvaju događaja koji su imali veliki utjecaj na povijest Srbije i Balkana.
Majski prevrat (1903.)
Tankosić je bio jedan od mladih zavjerenika u tajnom vojnom krugu “Crna ruka” (tada još nije formalno postojala, ali su njezini članovi bili aktivni u tajnim akcijama). U noći s 28. na 29. svibnja 1903. godine, sudjelovao je u atentatu na srpskog kralja Aleksandra Obrenovića i kraljicu Dragu Mašin, koji su ubijeni u dvorskom prevratu koji su organizirali zavjerenici iz redova srpske vojske. Prevrat je doveo na vlast dinastiju Karađorđević, a Tankosić je nakon toga postao jedan od najbližih suradnika pukovnika Dragutina Dimitrijevića Apisa, vođe Crne ruke.
Sarajevski atentat (1914.)
Tankosić je imao ključnu ulogu u pripremi atentata na Franza Ferdinanda, prijestolonasljednika Austro-Ugarske. On je bio osoba koja je organizirala obuku i naoružavanje atentatora Gavrila Principa, Nedeljka Čabrinovića i Trifka Grabeža, koji su poslani u Bosnu kako bi izvršili atentat.
- Naoružanje atentatora: Tankosić je dao atentatorima pištolje i bombe te im omogućio vojnu obuku prije nego što su poslani u Bosnu.
- Povezanost s Crnom rukom: Iako je atentat tehnički organiziran preko organizacije “Mlada Bosna”, Crna ruka, a time i Tankosić, bili su izravno uključeni u pružanje logističke podrške.
- Nakon atentata: Nakon što je atentat uspješno izveden 28. lipnja 1914., austrijske vlasti su istraživale povezanost Srbije s atentatorima. Srpska vlada se službeno distancirala, ali je austrougarski ultimatum Srbiji bio temeljen upravo na optužbama da su srpski obavještajci poput Tankosića sudjelovali u organizaciji atentata.
Tankosić je bio uhićen nakon atentata, ali je ubrzo pušten jer nije bilo dovoljno dokaza da je izravno sudjelovao u operaciji. Međutim, njegova uloga u obuci i pripremi atentatora ostala je neupitna.
Njegova povezanost s ovim događajima učinila ga je jednom od najkontroverznijih ličnosti srpske povijesti, a njegov utjecaj na balkanske političke prevrate bio je značajan.
Vojislav Tankosić poginuo je 2. novembra 1915. godine kod Ćuprije, tijekom povlačenja srpske vojske u Prvom svjetskom ratu. Pogodila ga je granata austrougarske artiljerije.
Tankosić je bio poznat kao jedan od vođa četničkih odreda i član tajne organizacije Crna ruka, a sudjelovao je i u pripremi atentata na nadvojvodu Franza Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine.
Njegova smrt dogodila se u jeku povlačenja srpske vojske prema Albaniji, dok su austrougarske i njemačke trupe napredovale kroz Srbiju. Prema nekim izvorima, smrt mu je bila trenutna, dok drugi izvori navode da je preminuo od zadobivenih rana nekoliko sati kasnije.
Povjesničar dr. sc. Tihomir Rajčić u svojim radovima detaljno analizira ulogu Vojislava Tankosića u ključnim povijesnim događajima Srbije početkom 20. stoljeća. Prema Rajčiću, Tankosić je bio regularni časnik srpske vojske kojeg je premijer Nikola Pašić tajno postavio za četničkog vojvodu, s punim znanjem o njegovim aktivnostima. Iako je službeno bio zapovjednik satnije regularne vojske, u stvarnosti je organizirao i obučavao četnike, za što je dobivao financijsku i organizacijsku potporu beogradske vlade.
Rajčić ističe da je Tankosić bio jedan od ključnih organizatora Sarajevskog atentata 1914. godine. Nakon atentata, Austro-Ugarska je razotkrila Tankosićevu terorističku djelatnost i zatražila njegovo izručenje, što je službeni Beograd odbio, uspješno zataškavši svoju revolucionarno-terorističku mrežu pred europskom javnošću.
U svojoj knjizi “Beogradske tajne Prvog svjetskog rata”, Rajčić detaljno prikazuje beogradsku obavještajnu i revolucionarno-terorističku mrežu, koju je srbijanski državni vrh, kroz Ministarstvo vanjskih poslova, izravno nadzirao i financirao.
Rajčićeva istraživanja pružaju dublji uvid u Tankosićevu ulogu u tim povijesnim događajima, naglašavajući njegovu povezanost s vrhom srbijanske politike i obavještajnih struktura.
