Protuzračna obrana Republike Hrvatske

Grana HV-a, PZO ili protuzračna obrana krenula je kao i sve ostale grane od nule, a onda se polako gradila u Domovinskom ratu kao i sve ostale grane. U samom početku bili su to tzv SHORAD sustavi, a što bi značilo da su bili kratkog dometa i ispaljivani s ramena. Sve je bilo bazirano na sustavima 9K38 Igla, 9K32 Strela-2 i nešto boljim FIM-92 Stinger.

Povlačenjem JNA iz vojarni i skladišta, Hrvatska je uspjela doći do tada nešto ozbiljnijih sustava koji danas definitivno ne predstavljaju nikakvu zaštitu , ali tada su značili nešto. U ruke HV-a dolaze sustavi STRELA-10. Iako zastario sustav s kraja 70-ih godina prošlog stoljeća, ovaj sustav je ipak bio opasnost za avione JNA i znajući to, JNA smanjuje korištenje svog zrakoplovstva.

Hrvatska ipak po pitanju PZO sustava u Domovinskom ratu, čini jedan veliki propust, a to je „ispuštanje iz ruku“ kompleksnih i jakih PZO sustava kojima je raspolagala JNA diljem cijele RH. Stacionarni sustavi u vidu radara su ostali, ali oružni sustavi su pokupljeni i odvezeni, a što si nismo trebali dozvoliti. Bilo kako bilo, od sustava kojima je JNA tada raspolagala bili su tu najjači sustavi 2K12 KUB-M stacionirani u Zagrebu pod 149-im srednjim samohodnim raketni pukom, te Šepurinama pri 60-om puku PVO. 

Osim gore navedenih sustava koje je HV imala, PZO je raspolagala s teškim strojnicama 12,7×99 mm te protuzračnim topovima 20/3 (trocijevci) u vučenoj inačici ili na oklopnom vozilu BOV 3. Bilo je tu i nešto starih topova iz doba Drugog svjetskog rata. 

Naoružana sustavima protuzračne obrane – PZO, HV je stekla mogućnost obrane neba, a što je rezultiralo i rušenjem popriličnog broja neprijateljskih letjelica. U priču se uključuje i moćni sustav S300 čija priča očito nikada neće biti ispričana do kraja, ali i on, iako nepotpun, kod neprijatelja je stvorio psihološki efekt pa je bilo kakav let neprijateljskih zrakoplova izostao.

Dizanja zrakoplovstva JNA, odnosno JA prema Hrvatskoj više nije bilo. Pokazivanje dijela sustava, odnosno kontejnera na paradi na Jarunu 1995 godine urodilo je plodom i neprijatelj je reagirao onako kako je zamišljeno. Strahom. 

Ova priča o naoružavanju i opremanju PZO HV tu staje. Rat se završava i umjesto održavanja sustava ako ništa drugo, dolazi 2000-a godina koja je godina tame kako za HV tako i za cijelu Hrvatsku. U vojsku ne samo da se ne ulaže, ona se demolira. Sve stečeno u krvi se raspada. Avioni koji su nas štitili gase se jedan po jedan. Gardijske brigade se gase. Nestaju jedna po jedna. Perspektivan kadar se uklanja.

Zdravorazumski rečeno, neprijateljski akt vlasti protiv vlastite zemlje, vojske i naroda. Od tada pa na ovamo, PZO ostaje samo na nekoliko „trocijevaca“ 20/3 M55 i nešto sovjetskih ručnih protuzračnih sustava te nekoliko Stingera. To se više nije moglo i ne može se nazivati protuzračnom obranom jer ovime  se ne može učiniti ništa. 

Naravno, kako to kod nas uvijek biva, svi su šutjeli dok „kanta“ iz pravca Ukrajine nije preletjela dvije NATO države i pala u Zagreb. Ta kanta pod nazivom TU-141 „STRIŽ“ , pukom srećom nije bila bomba niti je bila naoružana ičime, ali da je pala malo dalje, svojom bi inercijom nanijela veliku štetu i imali bi ljudskih žrtava. Žalosno je da je sve to pratila i NATO baza Torrejon u Španjolskoj. Vidjeli su cijeli let te „kante“ i mrdnuli nisu da to zaustave.

Niti oni, niti Mađari niti Rumunji. Radarski sustav kojime raspolaže Hrvatska i koji je sada u fazi modernizacije zbog uvezivanja s novim avionima Rafale F3R također je tada vidio „kantu“ , ali nitko nije djelovao.

Postavlja se pitanje zašto dežurni dvojac nije reagirao, a imao je vremena (dežurni dvojac su dva aviona spremna za presretanje i rušenje ciljeva iznad zračnog prostora RH). Kako god, vlasti su se malo pomaknule s mrtve točke i počelo se razmišljati o kupovini sustava PZO. Srećom, Francuzi su kod prodaje zrakoplova Rafale uvjetovali da baza  u kojoj će biti smješteni bude osigurana sustavima PZO kratkog dometa i sada počinje priča o buđenju PZO HV.

Građenje nove PZO i nabavka novih sustava

Dakle, da bi ste obranili svoje nebo, osim zrakoplova ste dužni imati i PZO. Ta PZO klasificirana je u 3 klase i to: kratki domet, srednji domet, dugi domet.

MORH je za PZO HV pribavio sustave kratkog dometa za obranu vojnih baza, prije svega za obranu zračne luke Pleso gdje će biti stacionirani novi zrakoplovi. Radi se o sustavu Mistral-3.

Raketni sustav PZO Mistral-3 je prijenosni raketni sustav sa samonavođenom raketom koja ima vrlo unaprijeđeni IIR (imaging infrared) tragač otporan na IC mamce i koja funkcionira po principu “ispali i zaboravi”.

Maksimalni domet rakete po daljini iznosi do 7,5 km (verzija ER), a po visini do 3 km. Projektil je dužine 1,86 metara, težina 19,7 kg, s visoko-eksplozivnom bojevom glavom s volframovim kuglicama, težine 3 kg. Sustav se obično isporučuje kao prenosivi sustav kojim rukuju dva poslužitelja ili kao sustav sa 2-4 rakete koje se zajedno sa pratećim lansirnim uređajem montiraju na odgovarajuće vozilo.

Od sustava srednjeg dometa kojega HV također kupuje i uskoro stavlja u operativnu upotrebu spominju se dva sustava. Jedan je sustav Crotale. Crotale je vozilo s raketama i radarom, nalazi se na oklopnoj šasiji “Thomson-Hotchkinss P4R 4×4”. Nosi 4 rakete i opremljen je radarom za navođenje raketa, a također ima optički sustav za praćenje ciljeva. Oklop ovog vozila pruža zaštitu od vatre malokalibarskog oružja i fragmenata artiljerijskih granata. Vozilom s raketama i radarom upravlja tročlana posada.

Crotale akvizicijska stanica (Crotale Acquisition Unit ACU) nalazi se na istoj oklopnoj šasiji “Hotchkinss P4R 4k4” i opremljena je promatračko-akvizicijskim radarom koji otkriva ciljeve, prati ih, identificira i utvrđuje jesu li prijateljski ili neprijateljski. ACU istovremeno može otkriti do 30 i pratiti 12 ciljeva. Domet otkrivanja je 18,4 km, a daljina za praćenje ciljeva je 17 km.

Tipična baterija Crotale sastoji se od dva ili tri vozila sa raketama i radarom za navođenje i jednog vozila s osmatračko-akvizicijskim radarom. Vozila s raketama i radarima za navođenje i Crotale Akvizicijska Stanica (ACU) povezani su kablovima. Njih podržava više vozila za održavanje i podršku. Potrebne su dvije minute za dopunu sve četiri rakete. 

Ovaj sustav ima jednu manu, a to je što ih je potrebno više i što je razvijen kao sustav točkaste obrane, a što znači da je namijenjen isključivo za čuvanje „kapitalnih“ objekata što znači čuvanje zapovjedništava, zračnih baza, značajnih položaja…

Drugi i moguće vjerojatniji sustav je sustav VL MICA. Jedna vatrena jedinica VL MICA ima od četiri do šest lansera postavljenih na kamion koji su izvedeni kao zatvoreni kontejnerski sustav. Lansirni sustav je instaliran na kamionu od 5 t i može se puniti bilo kojom kombinacijom od četiri rakete MICA RF i MICA IR. Sustav vertikalnog lansiranja zasnovan je na tehnologiji vertikalnog lansiranja koju je za pomorsku raketu PZO “Seawolf” razvio “BAE Systems”.

Raketa se lansira vertikalno koristeći upravljanje vektorom potiska. Letom rakete se upravlja pomoću programabilnog inercijalnog sustava navođenja u srednjoj fazi, a zatim u završnici pomoću tragača za navođenje (RF ili IR). Startni motor na čvrsto gorivo i napadni motor, omogućavaju projektilu maksimalnu brzinu veću od 3 Mach. Maksimalni domet cilja je do 20 km po daljini i 9 km po visini. Interval lansiranja između lansiranja raketa je dvije sekunde.

Od ova dva sustava koje sam i djelomično opisao vrlo je vjerojatan sustav VL MICA jer se s tvrtkom MBDA pregovaralo o ovome u više navrata,a s istom tvrtko već imamo sklopljene poslove s obzirom da ista naoružava nove zrakoplove HRZ-a Rafale F3R. Daljnja strategija opremanja PZO je tajna, ali vrlo vjerojatno je da se neće ići u nabavu sustava dugog dometa s obzirom na cijenu istoga, ali nabavkom većeg broja ovih sustava uspostavila bi se dobra PZO važnih objekata, zračnih luka i baza.

Naravno da stvari ovdje ni iz bliza nisu završene jer današnji problem su dronovi koji često napadaju u roju, a za obranu od takvih vrsta napada potrebni su elektronski sustavi obrane ili sustavi s mogućnošću brze paljbe poput Rheinmetallovih sustava koji se koriste u Ukrajini. 

Na kraju ipak mogu izraziti svoje zadovoljstvo jer se kupovinom novih borbenih zrakoplova potaknulo i opremanje PZO. Stvar se pomaknula s mrtve točke i postavljen je taj neki zadani pravac opremanja uz strategiju djelovanja PZO. 

Uzeto sa: dijalog.hr