Razvoj novih rješenja poput upotrebe vodika kao saveznika za dizelaše te pretvaranje dizelskih motora u čišće alternative smanjenom potrošnjom i emisijama može biti ključno za smanjenje emisija CO2 dok se ne postigne potpuna elektrifikacija. Ova inovativna tehnologija može ponuditi perspektivu za održiviji pristup unutarnjem izgaranju u budućnosti, te otvara mogućnosti za potencijalnu transformaciju i unapređenje sadašnjih motora.
Vodik, iako najrasprostranjeniji kemijski element, se obično ne nalazi samostalno u prirodi, već je povezan s drugim elementima poput ugljika i kisika. Kao prijenosnik energije, vodik zahtijeva kemijski proces za proizvodnju te se mora proizvesti, što može rezultirati čistim i održivim gorivom ovisno o korištenoj metodi. Iako nije primarni izvor energije, vodik može biti ključan element u tranziciji prema održivijoj energetskoj potrošnji u budućnosti.
Vodik se ističe kao izvrstan nositelj energije koji se može dobiti iz različitih izvora, pa se smatra vrlo atraktivnim energentom za budućnost u različitim sektorima, posebno prometnom. Korištenje vodika u gorivim ćelijama omogućava diversifikaciju opskrbe energijom i smanjenje ovisnosti o nafti, uz istovremeno smanjenje zagađujućih emisija. Njegovo sagorijevanje, uz stvaranje samo vodene pare, čini ga ključnim faktorom u smanjenju emisije CO2, što ukazuje na potencijalnu važnost vodika u tranziciji prema održivijem energetskom sustavu.
Radi se o procesu koji uključuje korištenje kemikalija poput metana, etanola ili benzina kako bi se proizveo vodik. Razdvajanje ovih molekula rezultira proizvodnjom vodika, ali može rezultirati i emisijom CO2 ako se koriste fosilna goriva. Rasplinjavanje je proces u kojem se termički razgrađuju ugljikovodici, poput prirodnog plina ili nafte, kako bi se proizveo vodik. Elektroliza vode je proces koji koristi električnu energiju kako bi se voda razložila na vodik i kisik. Ovaj proces je čistiji ako se koristi obnovljiva energija, poput vjetra ili sunčeve energije, ali zahtijeva veću količinu energije u usporedbi s drugim metodama. Odabirom odgovarajućeg načina proizvodnje vodika može se osigurati da vodik bude održivo gorivo bez štetnih emisija.
Molekularna transformacija, poput reformiranja prirodnog plina, je jedan od najčešćih načina proizvodnje vodika. Proces uključuje visokotemperaturnu vodenu paru koja odvaja vodik od ugljika u prirodnom plinu, rezultirajući i ugljičnim dioksidom kao nusproizvodom. Ova metoda je široko korištena za proizvodnju vodika danas.
Plinofikacija je proces koji se koristi za proizvodnju vodika iz ugljena ili biomase. Kroz reaktor se izgaraju ugljen ili biomasa na visokim temperaturama uz prisutnost vodene pare i kisika, što rezultira stvaranjem dihidrogena i ugljikovog monoksida. Ova metoda omogućuje proizvodnju vodika iz obnovljivih izvora poput biomase, ali može rezultirati i emisijom ugljikovog monoksida kao nusproizvoda.
Elektroliza vode je održiva metoda proizvodnje vodika koja uključuje razbijanje molekule vode na kisik i vodik pomoću električne struje. Kada se koristi obnovljiva energija za ovaj proces, proizvodi se zeleni ili obnovljivi vodik, što ga čini ekološki prihvatljivim izvorom energije za budućnost.