Beograd između dva rata

Beograd je između Prvog i Drugog svjetskog rata bio glavni grad Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije, pa je njegov značaj naglo porastao jer je postao političko, kulturno i gospodarsko središte nove države. U grad se doseljavalo mnogo ljudi iz svih krajeva, pa je broj stanovnika rastao iz godine u godinu. Povećana potražnja za stanovima dovela je do brze izgradnje novih četvrti, a u centru su nicale moderne zgrade, proširivale su se ulice i otvarali novi bulevari. Tramvaji su povezivali udaljenije dijelove, a ulice su dobile električnu rasvjetu koja je Beogradu davala izgled moderne prijestolnice. Uređeni trgovi postajali su mjesta okupljanja građana.

Grad je bio pun kontrasta. Dok se u središtu razvijala moderna arhitektura i otvarali luksuzni hoteli na Terazijama, u siromašnim predgrađima rasle su trošne kućice, a razlike u životnom standardu bile su jasno vidljive. Kafane su i dalje bile važno mjesto društvenog života, gdje su se vodile političke rasprave i okupljala beogradska boema. Mladi su odlazili na balove i zabave, a kulturna scena bila je vrlo živa: održavale su se izložbe, koncerti i kazališne predstave.

Univerzitet u Beogradu se razvijao i privlačio studente iz svih krajeva zemlje, a u njegovim učionicama predavali su ugledni profesori. Beograd je postajao intelektualno središte, u kojem su književnici stvarali i okupljali se u književnim klubovima, a novine i časopisi donosili vijesti i književne kritike. Film je bio sve popularniji, pa su kinodvorane postale novo omiljeno mjesto zabave, dok su muzeji i galerije čuvali nacionalnu baštinu. Beograd je tako predstavljao most između Balkana i Europe.

Politički život bio je buran. Sukobi stranaka u parlamentu i česte demonstracije pokazivali su nestabilnost, a ulice su znale biti poprište i kraljevskih svečanosti i velikih političkih odluka. Građani su bili ponosni što žive u prijestolnici, ali su istovremeno osjećali posljedice gospodarske krize. Velika depresija pogodila je Beograd kao i ostatak svijeta, mnogi su ostajali bez posla, a siromaštvo je raslo.

Ipak, unatoč teškoćama, Beograd je ostao grad nade. Život se nastavljao u ritmu sajmova, sportskih događaja i koncerata. Nogomet je postajao sve popularniji, sportska društva okupljala su građane, a Dunav i Sava nudili su osvježenje i razonodu. Ada Ciganlija bila je poznato izletište, dok su vojne kasarne i utvrde podsjećale na ratnu prošlost.

Između dva rata Beograd je spojio tradiciju i modernizaciju. Bio je to grad kontrasta, ali i grad koji je oblikovao identitet buduće metropole, u kojoj se susretala prošlost s pogledom u budućnost.