odabrano news portal koji nudi odabrane vijesti i informacije
Davorjanka Paunović, poznata i pod ratnim pseudonimom Zdenka, bila je jedna od najzagonetnijih i emocionalno najintenzivnijih figura koje su se našle uz Josipa Broza Tita tijekom Drugog svjetskog rata. Rođena 19. siječnja 1921. godine u Kučevu u Srbiji, potjecala je iz dobrostojeće građanske obitelji. Njezin otac, Branko Paunović, bio je činovnik u državnim željeznicama i upravitelj stanice, a prije toga učesnik Prvog svjetskog rata. Obitelj nije bila plemićkog ni industrijskog podrijetla, ali je uživala status imućne i obrazovane građanske klase, zahvaljujući stabilnim državnim poslovima i društvenom ugledu. Iako se ne zna koje je konkretno škole završio njezin otac, bio je poznat kao ozbiljan i discipliniran čovjek, što je uvelike oblikovalo ambijent u kojem je Davorjanka odrasla. O obrazovanju njezine majke Bisenije nije poznato mnogo, ali izvori upućuju na to da nije imala visoko obrazovanje niti javnu karijeru. Obitelj je živjela u Beogradu, gdje su tijekom okupacije ostali sve vrijeme rata.
Davorjanka je studirala francuski jezik na Filozofskom fakultetu u Beogradu, govorila je više jezika, među njima francuski, njemački i češki. Bila je politički angažirana već u mladosti, a 1941. godine u Zagrebu, preko ilegalnih partizanskih kanala, upoznala je Josipa Broza Tita. On je tada djelovao pod lažnim imenom, ali je ubrzo prepoznao njezin potencijal. Ubrzo je postala njegova najbliža suradnica i osobna kurirka, a kasnije i sekretarica. Njihov odnos, koji je započeo kao poslovni, brzo se pretvorio u intimni i strastveni. Iako je bila gotovo tri desetljeća mlađa od Tita, između njih se razvila snažna veza koja je potrajala tijekom cijelog rata. Pratila ga je u svim ključnim operacijama i bitkama — na Neretvi, Sutjesci, u Drvaru i na Visu. Njezina prisutnost u Vrhovnom štabu izazivala je kontroverze i otpor, osobito među starijim i rigidnijim članovima partije. Neki su je opisivali kao histeričnu, nepodnošljivo utjecajnu i čak opasnu po moral i disciplinu. Pojedini partizanski zapovjednici zahtijevali su njezino udaljavanje, pa čak i streljanje. Ipak, Tito je nije puštao iz vida i branio ju je riječima: „Ja bez nje ne mogu.“
Njihova veza nije bila skrivena. Svi su znali tko je Zdenka i kakvu emocionalnu ulogu igra u životu vrhovnog komandanta. Navodno su se u noćima logorovanja čuli šapat, uzdasi i škripa kreveta iz obližnjih baraka, što je izazivalo nelagodu, ali i fascinaciju među saborcima. Prije veze s Titom, Davorjanka je bila u emotivnoj vezi s partijskim drugom Jovom Kapičićem, no ta je romansa prekinuta kad je Tito postao njezin partner. Kapičić je navodno teško podnio taj gubitak, jer je bio vrlo zaljubljen u nju.
Tijekom rata Davorjanka je oboljela od tuberkuloze, bolesti koja ju je polako, ali sigurno trošila. Nakon rata, Tito ju je poslao na liječenje u sanatorij u Golniku kod Kranja u Sloveniji. Ondje je preminula 1. svibnja 1946. godine u dobi od samo 25 godina. Nije bilo državnog pogreba, nije bilo govora, niti crvenih barjaka. Tito je odlučio da bude sahranjena u tišini, bez ikakve medijske pažnje. Mjesto njezina vječnog počinka postalo je dvorski vrt između Belog i Kraljevog dvora na Dedinju, unutar dvorskog kompleksa Karađorđevića. To je bila posebna, gotovo tajna sahrana. Tito je dao postaviti jednostavnu kamenu ploču s natpisom „Zdenka“.
Njezin grob postao je mjesto tihe tuge, gotovo mitski prostor koji je samo rijetkima bio poznat. Roditelji Davorjanke Paunović, Branko i Bisenija, posjećivali su taj grob redovno, svake godine, često na obljetnicu njezine smrti. Imali su posebnu dozvolu da uđu u rezidencijalni kompleks, i njihova prisutnost bila je tiha, dostojanstvena i trajna. Tito, međutim, nikada nije dolazio na te posjete. Iako su kružile legende kako je svako jutro šetao do groba, zalijevao ljubičice i ostavljao ruže, povijesni izvori i svjedočenja ljudi iz njegova najužeg kruga potvrđuju suprotno — nikada nije prisustvovao ni sahrani, ni ikada položio cvijet. O Zdenki se nakon njezine smrti nije više govorilo u javnosti, osobito nakon što je Jovanka Broz postala stalna partnerica, a kasnije i Titova supruga.
Danas je grob Davorjanke Paunović i dalje na istom mjestu, održavan od strane obitelji Karađorđević, jer se nalazi unutar njihova posjeda. Kada su dobili natrag dio dvorskog kompleksa, prestolonasljednik Aleksandar Karađorđević ponudio je obitelji Paunović mogućnost da prenesu Davorjankine ostatke u Požarevac, gdje je bila obiteljska kuća, ali su oni to odbili. Time je njezin grob ostao tamo gdje ga je Tito i želio – u hladu rezidencije, na mjestu koje je pripadalo samo njima.
Priča o Davorjanki Paunović nije samo ljubavna ili politička, nego i duboko ljudska, slojevita i tužna. Bila je mlada, inteligentna, predana i hrabra. Njena sudbina ispreplela se s jednim od najmoćnijih ljudi 20. stoljeća, a završila je tiho, gotovo neprimijećeno, ostavivši za sobom legende, tajne i jedno neoznačeno mjesto tuge u vrtu moći.
