Dan kad je utihnula glazba

Yarin Ilovich je stajao za DJ-pultom na Supernova festivalu u jutarnjim satima 7. listopada 2023. godine i promatrao kako masa ispred njega pleše. Godinu dana kasnije prisjeća se trenutka kada je naglo zaustavio muziku.

U posljednjih nekoliko mjeseci mnogo je putovao po svijetu. U rujnu je bio u SAD-u, u kolovozu je puštao muziku u Brazilu, a ubrzo nakon toga odletio je u Berlin. Nedavno je objavio novu pjesmu pod nazivom “Cyber Fever”, koja slavi “magični svijet”, kako najavljuje računalni glas. Svijet koji je šareniji, ljepši i veseliji od stvarnosti.

Kada Artifex – to je njegov umjetnički pseudonim – nastupa, pleše na pozornici, podiže atmosferu i skače uz svoje ritmove. Da ne znate što je proživio prije godinu dana, ne biste mogli naslutiti tu priču.

Međutim, njegove oči su svjedočile stvarima koje je teško probaviti. Yarin Ilovich je jedan od preživjelih terorističkog napada na Supernova muzički festival u Izraelu 7. listopada. On je bio posljednji DJ koji je puštao muziku na festivalu. DJ koji je ujutro, tijekom napada Hamasa, prvo motivirao masu da pleše, a zatim naglo zaustavio muziku.

Kada smo ga sreli u Berlinu, djelovao je nervozno. Kaže da je dao vrlo malo intervjua do sada, i to samo u Izraelu. Ali nada se da će mu razgovor na engleskom pomoći da stvori distancu kako bi ispričao što se dogodilo 7. listopada, a da ne mora ponovo proživljavati sve brutalne detalje.

Magični svijet – pet kilometara od Gaze

„Bio je još mrak”, prisjeća se trenutka kada je počeo puštati muziku u 5:35 sati ujutro. Za Ilovicha savršeno vrijeme. Nedugo nakon toga počela je polako svitati zora i nebo je iz minute u minutu postajalo sve svjetlije. „To je poseban trenutak na Psytrance zabavi”, kaže Ilovich. Psytrance je skraćenica za psihodelični trans, brzu plesnu muziku sa sfernim zvucima. „Ta promjena iz tame u svjetlost. Ima nešto tajanstveno u tome. Prvi put se zaista međusobno ugledamo. Prepoznaješ osmijeh na licima ljudi na plesnom podiju. Stvara se posebna energija, to je ispunjavajući trenutak.”

Više od 3.000 posjetitelja slavilo je tog jutra 7. listopada, u pustinjskom krajoliku uz psihodelične ritmove. Iznad plesnog podija bilo je razapeto šareno šatorsko platno, teren je bio umjetnički dekoriran, a mnogi posjetitelji su bili fantastično našminkani, nosili upečatljiv nakit uz svoje tetovaže, a neki su konzumirali supstance koje proširuju svijest.

Festival je trebao izgledati poput magičnog svijeta, alternativne stvarnosti, čak i tada. Lokacija je bila samo pet kilometara od granične ograde s Pojasom Gaze.

Yarin Ilovich nije primijetio prve rakete koje su nekoliko minuta prije pola sedam ispaljene iz Gaze prema Izraelu. Nije ni reagirao kada su neki posjetitelji primijetili padobrance koji su dolazili iz smjera Gaze. On se koncentrirao samo na muziku, na pravi ritam. „Kao DJ pun si adrenalina i jedino što osjećaš je kako masa pleše uz tvoju muziku.”

6:29 – „Crveni alarm”

Zatim mu je jedan od producenata festivala prišao s leđa i šapnuo mu u uho: „Isključi muziku!” – „Pitao sam: Da isključim muziku? A on je rekao: ‘Da, isključi muziku. Imamo Crveni alarm.'”

U 6:29 Artifex je isključio muziku. Tišina. I masa je počela negodovati. „Crveni alarm, Crveni alarm!”, vikao je producent na plesni podij. Ova scena je zabilježena na video snimkama.

Ilovich se prisjeća: iako nije bilo gotovo nikakve zaštite u pustinji, isprva nije izbila panika. U Izraelu je svaki stanovnik već doživio raketnu uzbunu. Međutim, ubrzo su uslijedile stotine raketa. U pozadini, on se pobrinuo za njemačku prijateljicu koja je, za razliku od većine Izraelaca, u tom trenutku doživjela napad panike. Pomogao je njoj i drugima koji su htjeli pobjeći automobilom – a on je ostao na festivalskom terenu, čak i kad su ga prijatelji zvali i rekli da su pucali na njih na putu. „Mislio sam: ‘Ovdje su zaštitari.’ Osjećao sam se sigurno.”

Oko sedam sati ujutro teroristi Hamasa i drugih militantno-islamističkih grupa stigli su na teren festivala Nova. Ilovich je tada, kao i mnogi drugi, pokušao pronaći sklonište kod automobila, ali je već vladala panika na parkingu: automobili su se zaglavili na izlazu, a putevi su bili blokirani. Pucnjevi su se čuli iz blizine. Stotine ljudi su bježale na susjedno polje, uključujući Ilovicha i njegove prijatelje. „Pucali su na nas, ljudi su pogođeni i ostajali su da leže, neki su padali od straha, drugi jer su bili pijani”, prisjeća se. Prijateljica koja je trčala s njim za život počela je povraćati, a on ju je vukao dalje, govoreći joj da ne gleda nazad.

Tog 7. listopada militantno-islamistički teroristi iz Pojasa Gaze ubili su više od 360 posjetitelja festivala Nova, 44 osobe su otete i odvedene kao taoci u Gazu, a mnogi su ozlijeđeni. Ukupno je u napadu Hamasa na Izrael ubijeno oko 1.200 ljudi, a 251 osoba je odvedena kao talac u Gazu.

Yarin Ilovich je preživio. Uspio je s nekoliko prijatelja stići do obližnjeg kibuca Re’im, gdje je nekoliko policajaca pokušavalo spriječiti napadače. Satima se skrivao ispod policijskog vozila, slušajući policijske radio frekvencije o tome kako ljude ubijaju posvuda, kako policajci mole za svoje živote i neprestano očajnički zovu: „Gdje je vojska?”

„To je bilo najgore”, kaže on o zvuku iz woki-tokija. „Čuješ: ‘Ustrijelili su nas.'”

Ipak, policajci su uspjeli prebaciti Ilovicha i još nekoliko ljudi do Ofakima, vožnja od 15 minuta. „Bilo je apokaliptično”, prisjeća se puta, „svuda izgorjeli automobili i leševi na cesti, okolo ništa osim pustinje i mrtvih tijela.”

Ipak, ni u Ofakimu nije bilo mira. Tek ujutro 8. listopada on i troje njegovih prijatelja bili su na sigurnom.

„Ponovo ćemo plesati”

U prvim mjesecima nakon napada, kaže Ilovich, išao je na psihoterapiju svakog tjedna. Ipak, najbolja terapija za njega je muzika. Muzika je njegov „sigurni prostor”. Mjesto gdje se osjeća sigurnim i sretnim. Još uvijek.

Slogan „We will dance again” („Ponovo ćemo plesati”) su osmislili preživjeli masakra. To je čin prkosa, otpora, koji znači: Nećemo se predati. Nećemo dozvoliti da nam oduzmu vjeru u magični, drugačiji svijet.

Ipak, to ne uspijeva svima.

U tjednima i mjesecima nakon 7. listopada brojni izvještaji o seksualnom nasilju, silovanjima i drugim brutalnostima tijekom terorističkog napada na Nova festival su dokumentirani. Preživjeli izvještavaju o teškim depresijama, o tome kako ne mogu nastaviti sa svojim životima. Izraelski terapeuti govore o brojnim samoubojstvima.

DJ Artifex je u proteklim tjednima često nastupao za „Tribe of Nova”, zajednicu fanova Supernova partyja, koja sada predstavlja zajednicu preživjelih. Okupljaju se redovito nakon 7. listopada, kako bi tugovali, razgovarali i zajedno liječili tijelo i um kroz jogu, meditaciju i muziku. U duhu Psytrance filozofije, koja je nastala iz hippy pokreta na Goa festivalima. Mnogi fanovi opisuju „Novu” kao zajednicu ljubavi.

On svira muziku do kraja

Ilovich, koji se svjesno drži podalje od većine demonstracija protiv izraelske vlade, iako jasno daje do znanja koliko malo cijeni trenutnu izraelsku vladu, sada pušta muziku za Nova zajednicu.

Svira točno onaj set koji je prekinuo u 6:29 sati 7. listopada. „Za mnoge je to važno, da čuju kako završavam set, a ne prekidam ga usred kaosa. Kažu mi, kada me slušaju bez zvuka raketa, mogu naći kraj tom iskustvu.”

Sada pušta muziku do kraja, onako kako je trebalo završiti, u nekoj drugačijoj stvarnosti.