U ranu jesen 1991. godine, dok je srpska agresija na Hrvatsku bjesnila svom silinom, na\u0161i su dani prolazili u rovovima, pred barikadama, u ti\u0161ini i\u0161\u010dekivanja i u zvuku prvih rafala. Oru\u017eja nije bilo dovoljno \u2013 Jugoslavenska narodna armija nas je jo\u0161 ranije planski razoru\u017eala, povukav\u0161i oru\u017eje iz teritorijalne obrane. Ispred vojarne Divulje, odlu\u010dili smo se na blokadu \u2013 s vjerom da \u0107emo se domo\u0107i oru\u017eja koje je bilo klju\u010dno za obranu na\u0161ih ljudi, na\u0161ih sela i gradova. Strah se osje\u0107ao u kostima, ali uz njega je postojala i odlu\u010dnost. Tada se pojavio on \u2013 svira\u010d, ali ne bilo kakav.<\/p>\n\n\n\n
Bio je to Marko Perkovi\u0107 Thompson. Nije do\u0161ao praznih ruku. Imao je oru\u017eje \u2013 stari ameri\u010dki automat Thompson, po kojem je i dobio svoj nadimak. No, jo\u0161 sna\u017enije od automata bilo je ono \u0161to je nosio u glasu. Pjesma koju je otpjevao \u2013 “Bojna \u010cavoglave” \u2013 zavri\u0161tala je s radio valova i probudila ne\u0161to \u0161to metak nije mogao \u2013 snagu naroda.<\/p>\n\n\n\n
Pjesma se po\u010dela \u0161iriti odmah. Slu\u0161ali smo je upravo preko radija \u2013 na malim tranzistorima koje smo nosili u d\u017eepovima, u torbama, u rovovima. Kad bi netko negdje javio da \u0107e je pustiti, svi bismo prebacili na istu frekvenciju i poja\u010dali do kraja. Zvuk je izlazio iz svakog automobila, svakog podruma, svake ku\u0107e u kojoj je bilo branitelja ili civila. Nismo se skrivali \u2013 htjeli smo da je svi \u010duju, da znaju da stojimo i da ne\u0107emo pasti.<\/p>\n\n\n\n
“Bojna \u010cavoglave” nije bila samo pjesma. Bila je odgovor. Bila je prkos i ponos, bila je poruka neprijatelju i oslonac nama. Nije se radilo samo o \u010cavoglavama \u2013 stihovi su pripadali svakom mjestu koje se branilo, svakom \u010dovjeku koji je odlu\u010dio stati u obranu domovine. Kad bi zagrmilo “Za dom \u2013 spremni”, stisnule bi se \u0161ake, podigli bi se pogledi, nestajala je sumnja.<\/p>\n\n\n\n
Marko Perkovi\u0107 Thompson bio je jedan od nas \u2013 u uniformi, s oru\u017ejem, s pjesmom. Bio je borac i glasnik. Ispred vojarne Divulje, njegova pjesma nas je ohrabrila, digla moral i ujedinila. U trenucima kad se \u010dinilo da je sve protiv nas, ta je pjesma govorila: “Nismo sami. Hrvatska stoji. I stat \u0107e iza nas.”<\/p>\n\n\n\n
Danas, kad se sjetimo tih dana, “\u010cavoglave” nisu samo zvuk rata \u2013 one su zvuk ponosa. Zvuk jednog naroda koji je kroz pjesmu prona\u0161ao hrabrost. I zato, kad ponovno zasviraju prvi taktovi, znamo \u2013 to nije nostalgija, to je sje\u0107anje na trenutak kad smo, unato\u010d strahu i neizvjesnosti, znali tko smo i za\u0161to se borimo. To je srce koje ja\u010de zakuca, pogled koji se uozbilji, ruka koja se stisne u \u0161aku. To je uspomena na dane kad je pjesma bila vi\u0161e od glazbe \u2013 bila je zavjet, bila je zakletva, bila je domovina u svakom stihu. I danas, godinama poslije, kad se “\u010cavoglave” puste, ne slu\u0161amo ih samo u\u0161ima \u2013 slu\u0161amo ih du\u0161om. Jer ta pjesma je ostala s nama \u2013 kao simbol otpora, kao rana koja nikad ne zacijeli, i kao ponos koji nikad ne blijedi.<\/p>\n\n\n\n
Osim \u0161to je pjesma “Bojna \u010cavoglave” podizala moral i davala osje\u0107aj zajedni\u0161tva, ona je, zajedno s pojavom HOS-ovaca u crnim uniformama i povijesnim poklikom “Za dom \u2013 spremni”, postala i psiholo\u0161ko oru\u017eje. U situaciji kad nismo imali dovoljno ni oru\u017eja ni opreme, morali smo improvizirati \u2013 i to ne samo u borbi, nego i u dojmu koji ostavljamo.<\/p>\n\n\n\n
Pojava tih crnih uniformi, podsje\u0107aju\u0107i na ratne slike iz Drugog svjetskog rata, bila je namjerna i takti\u010dka. Nisu ti momci bili Usta\u0161e, kako su ih neprijatelji poku\u0161avali prikazati, ve\u0107 dragovoljci koji su znali da nemamo s \u010dime zapla\u0161iti agresora osim vlastitim stavom, odlu\u010dno\u0161\u0107u i simbolima koji su jasno poru\u010divali: ne\u0107emo se povu\u0107i. Srbi, suo\u010deni s tim prizorom, \u010desto nisu znali \u0161to je istina, a \u0161to predstava \u2013 i upravo to ih je zbunjivalo, pa i pla\u0161ilo. Mnogi su doslovno “od pjesme i crnine” pomislili da dolazi ne\u0161to mnogo ve\u0107e i opasnije nego \u0161to stvarno jest. A nama je to odgovaralo. Kad nema\u0161 tenkove, mora\u0161 imati mit.<\/p>\n\n\n\n
Upravo taj mit \u2013 pjesma, uniforma, poklik \u2013 bio je dio rata jednako kao i rovovi i pu\u0161ke. A kad se neprijatelj po\u010dne povla\u010diti ne zato \u0161to si pucao, nego zato \u0161to se boji onoga \u0161to misli da dolazi \u2013 tada zna\u0161 da si uspio.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U ranu jesen 1991. godine, dok je srpska agresija na Hrvatsku bjesnila svom silinom, na\u0161i su dani prolazili u rovovima, pred barikadama, u ti\u0161ini i\u0161\u010dekivanja i u zvuku prvih rafala. Oru\u017eja nije bilo dovoljno \u2013 Jugoslavenska narodna armija nas je jo\u0161 ranije planski razoru\u017eala, povukav\u0161i oru\u017eje iz teritorijalne obrane. Ispred vojarne Divulje, odlu\u010dili smo se …<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":6394,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[1293,1295,1294],"class_list":["post-6393","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","","category-hrvatska","tag-bojna-cavoglave","tag-marko-perkovic","tag-tompson"],"yoast_head":"\n