{"id":5636,"date":"2024-12-28T10:30:34","date_gmt":"2024-12-28T09:30:34","guid":{"rendered":"https:\/\/odabrano.com\/?p=5636"},"modified":"2024-12-28T12:54:26","modified_gmt":"2024-12-28T11:54:26","slug":"omar-iz-gaze","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/","title":{"rendered":"Omar iz Gaze"},"content":{"rendered":"\n

Omar Al-Masri 28 godina Gaza, Palestina – Antiratna pri\u010dica<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n

Omar Al-Masri sjedio je na krovu svoje tro\u0161ne ku\u0107e u jednom od najgu\u0161\u0107e naseljenih dijelova Gaze. Njegova obitelj \u017eivjela je ovdje generacijama, stije\u0161njena izme\u0111u sru\u0161enih zgrada i vje\u010dnih ograni\u010denja \u017eivota pod opsadom. Od malena je slu\u0161ao pri\u010de o izgubljenim domovima svojih djedova i borbi koja nikad nije prestala. Zidovi koji su ih okru\u017eivali nisu samo odvajali zemlju \u2013 odvajali su snove, nadu, pa \u010dak i vjeru u budu\u0107nost.<\/p>\n\n\n\n

Dana 7. listopada 2023., Omar je osjetio ne\u0161to \u0161to nije osjetio godinama \u2013 euforiju. Vijesti o Palestincima koji su presko\u010dili zidove i napali izraelska naselja \u0161irile su se poput vatre me\u0111u susjedima. Ljudi su slavili na ulicama, pucalo se u zrak, a Omar je gledao staru sliku svoga oca, koji je umro u jednom od prija\u0161njih sukoba. “Napokon, pravedna osveta,”<\/strong> pomislio je, ste\u017eu\u0107i \u0161aku.<\/p>\n\n\n\n

Njegova sestra Layla bila je me\u0111u rijetkima koji nisu slavili. “Ovo ne\u0107e donijeti ni\u0161ta osim krvi,”<\/strong> rekla je, poku\u0161avaju\u0107i ga dozvati razumu. Omar ju je ignorirao. Osje\u0107ao je da ovo nije trenutak za sumnju.<\/p>\n\n\n\n

Ali radost nije dugo trajala.<\/p>\n\n\n\n

Danima kasnije, kada su se izraelski zra\u010dni napadi intenzivirali, a vijesti o poginulim susjedima po\u010dele pristizati, Omarova radost pretvorila se u ti\u0161inu. Jedno jutro, dok je pomagao izvla\u010diti tijelo malog dje\u010daka iz ru\u0161evina, sjetio se vlastitog sina, koji bi danas imao pet godina da nije stradao u pro\u0161lom sukobu. “Je li ovo osveta? Je li ovo sloboda?”<\/strong> pitao se, dok mu je dje\u010dakov krvavi pokriva\u010d klizio iz ruku.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Svakog jutra Omar se budio uz zvukove bombardiranja, dok se zemlja tresla pod njegovim nogama. Nekad bi osjetio strah, ali sada je to bila samo tupa praznina. \u0160estero susjeda iz zgrade preko puta vi\u0161e nije bilo me\u0111u \u017eivima, a Layla je danima provodila poma\u017eu\u0107i u improviziranoj bolnici.<\/p>\n\n\n\n

Jedne ve\u010deri, dok je sjedio na hladnom podu razru\u0161enog dnevnog boravka, do\u0161la je vijest o smrti mladi\u0107a kojeg je poznavao cijeli \u017eivot. Ahmed, sin obitelji koja je \u017eivjela u prizemlju njegove zgrade, bio je jedan od onih koji su presko\u010dili zid 7. listopada. Ubijen je u izraelskom napadu dok se skrivao u jednom tunelu. “Heroj,”<\/strong> rekli su susjedi, ali Omar nije mogao prona\u0107i rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n

Te no\u0107i, u ti\u0161ini koju je povremeno prekidalo hu\u010danje projektila, Omar se sjetio Ahmedovog osmijeha. Nekada su zajedno igrali nogomet na pra\u0161njavom igrali\u0161tu, sanjali o izlasku iz Gaze i \u017eivotu izvan zidova. Ahmedova smrt nije se \u010dinila kao herojstvo \u2013 \u010dinila se kao jo\u0161 jedan besmisleni gubitak.<\/p>\n\n\n\n

“Koliko jo\u0161?”<\/strong> promrmljao je, nasloniv\u0161i glavu na ruke. Layla, koja je sjedila nedaleko, podigla je pogled.<\/p>\n\n\n\n

“Ovo nije sloboda, Omar,”<\/strong> rekla je tiho. “Sloboda ne dolazi iz krvi, samo iz tuge.”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Te rije\u010di ostale su s njim.<\/p>\n\n\n\n

Nekoliko dana kasnije, dok je Omar pomagao ra\u0161\u010di\u0161\u0107avati ru\u0161evine \u0161kole koja je pogo\u0111ena zra\u010dnim napadom, prona\u0161ao je komadi\u0107 crte\u017ea me\u0111u \u0161utom. Bila je to dje\u010dja slika sunca i ptica. Na pole\u0111ini je pisalo: “Jednog dana \u0107emo letjeti.”<\/strong> Omar je zadr\u017eao papir u ruci, nesvjesno ga stisnuv\u0161i toliko jako da su mu prsti ostavili trag na njemu.<\/p>\n\n\n\n

Dok je stajao u oblaku pra\u0161ine, shvatio je da je ta slika sve \u0161to je ostalo od ne\u010dijeg djetinjstva \u2013 djetinjstva koje je nestalo u sekundi. Slika ga je podsjetila na njegovog sina i snove koje je neko\u0107 imao za njega.<\/p>\n\n\n\n

“Zidovi su visoki, ali na\u0161i snovi nisu smjeli postati toliko mali,”<\/strong> pomislio je.<\/p>\n\n\n\n

Kako su tjedni prolazili, Omar se sve \u010de\u0161\u0107e povla\u010dio u sebe. Njegovi prijatelji, oni koji su jo\u0161 bili \u017eivi, slavili su nove napade kao uspjehe, ali on nije mogao ignorirati broj grobova koji su se umno\u017eavali po ulicama. Jedne ve\u010deri, dok je gledao oblake dima kako se di\u017eu iz obli\u017enjeg kvarta, uhvatio je Laylu za ruku.<\/p>\n\n\n\n

“Bio sam sretan, Layla, tog dana,”<\/strong> priznao je, glasom ispunjenim gor\u010dinom. “Sretan \u0161to sam vidio zidove kako padaju. Sretan \u0161to su oni krvarili. Ali sada… sada mi se \u010dini da zidovi nisu nestali. Samo su postali ve\u0107i.”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Layla ga je pogledala s tugom i blagim osmijehom. “Nisi jedini, Omar. Svi osje\u0107amo isto. Ali pitanje je \u2013 \u0161to \u0107emo s tim osje\u0107ajem?”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Omar je sve \u010de\u0161\u0107e vi\u0111ao djecu kako stoje u dugim, nepomi\u010dnim redovima ispred improviziranih punktova za humanitarnu pomo\u0107. Ruke su im bile mr\u0161ave, lica iscrpljena, a pogledi bez nade. Kutije hrane, koje su stizale iz me\u0111unarodnih organizacija, bile su jedva dovoljne za najnu\u017enije \u2013 bra\u0161no, ri\u017eu, nekoliko konzervi graha. U najboljem slu\u010daju, svaka obitelj dobivala bi obrok za dan ili dva.<\/p>\n\n\n\n

Jednog jutra, dok je pomagao podijeliti kutije, Omar je primijetio dje\u010daka kako dr\u017ei staru plasti\u010dnu vre\u0107icu. Stajao je pri kraju reda i promatrao starije kako se guraju naprijed. Dje\u010dak se \u010dinilo previ\u0161e slabim da bi se probio kroz gomilu. Omar mu je pri\u0161ao i sagnuo se.<\/p>\n\n\n\n

“Kako se zove\u0161?”<\/strong> pitao je.<\/p>\n\n\n\n

“Yusuf,”<\/strong> odgovorio je dje\u010dak tiho, ne podi\u017eu\u0107i pogled.<\/p>\n\n\n\n

“Gdje su ti roditelji, Yusufe?”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

“Mama je u bolnici. Tata… tata je nestao prije nekoliko tjedana.”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Omar nije postavljao daljnja pitanja. Rukama je posegnuo za kutijom i pru\u017eio je Yusufu. “Dr\u017ei. Ovo je za tebe i tvoju mamu.”<\/strong> Dje\u010dak je kimnuo, ali nije oti\u0161ao. “Ho\u0107e li biti jo\u0161 hrane sutra?”<\/strong> pitao je.<\/p>\n\n\n\n

Omar nije znao \u0161to odgovoriti. Umjesto toga, potap\u0161ao ga je po ramenu i gledao kako odlazi, vuku\u0107i kutiju koja je bila gotovo te\u017ea od njega samog.<\/p>\n\n\n\n

Kod ku\u0107e, Layla je poku\u0161avala pripremiti ne\u0161to od onoga \u0161to su imali \u2013 malo bra\u0161na i nekoliko krumpira. Sjedili su za stolom, Omar, Layla i njihova majka, koja je jedva jela. “Uzimaj ti, sine,”<\/strong> rekla je majka, guraju\u0107i prema njemu zdjelu s juhom koja je vi\u0161e nalikovala na obojanu vodu.<\/p>\n\n\n\n

“Ne mogu, majko. Svi \u0107emo jesti ili nitko ne\u0107e,”<\/strong> odgovorio je Omar, ali u prsima je osje\u0107ao prazninu koja nije dolazila samo od gladi.<\/p>\n\n\n\n

Tijekom tih no\u0107i sve je \u010de\u0161\u0107e razmi\u0161ljao o svojoj euforiji s po\u010detka sukoba. Tada je vjerovao da \u0107e se zidovi sru\u0161iti i da \u0107e sloboda do\u0107i. Ali sada, dok je gledao majku koja nije imala snage da ustane, i Laylu koja je pod o\u010dima imala podo\u010dnjake od previ\u0161e rada i premalo hrane, shva\u0107ao je da nije oslobo\u0111en \u2013 samo jo\u0161 dublje zarobljen.<\/p>\n\n\n\n

Te ve\u010deri, dok je \u0161etao kroz kvart u potrazi za malo mira, nai\u0161ao je na skupinu djece koja su sjedila na tlu i dijelila nekoliko komada kruha. Me\u0111u njima je bio i Yusuf, koji je odlomio svoj komad i dao ga drugom dje\u010daku. Omar ih je promatrao izdaleka, srce mu se stezalo od prizora.<\/p>\n\n\n\n

“Zidovi,”<\/strong> pomislio je. “Nisu samo od betona. Zidovi su i glad, i strah, i mr\u017enja. Sve ono \u0161to nas dr\u017ei podijeljenima.”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Te no\u0107i, Omar je donio odluku \u2013 ne\u0107e vi\u0161e slaviti krv ni smrt. Nije znao kako, ali morao je prona\u0107i na\u010din da djeca poput Yusufa dobiju vi\u0161e od kruha i komadi\u0107a nade.<\/p>\n\n\n\n

Omar se probudio usred no\u0107i od zvuka eksplozije koja je odjekivala poput potresa. Ljudi su tr\u010dali kroz uske ulice, vi\u010du\u0107i jedni drugima da bje\u017ee na jug. Glasine su se \u0161irile brzo \u2013 izraelske kopnene snage pre\u0161le su granicu i ve\u0107 su zauzele velike dijelove sjevera.<\/p>\n\n\n\n

“Moramo oti\u0107i,”<\/strong> rekla je Layla, dr\u017ee\u0107i torbu s najosnovnijim stvarima. Majka je sjedila na stolici, previ\u0161e iscrpljena da bi hodala. “Kako \u0107emo s njom, Omar?”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pogledao je prema majci, a zatim prema ulici koja je bila ispunjena ljudima. Izraelci su navodno zauzeli bolnice u sjevernom dijelu Gaze, uklju\u010duju\u0107i onu gdje su mnogi ranjenici prona\u0161li uto\u010di\u0161te. Oni koji nisu mogli hodati \u2013 stariji, bolesni, ranjeni \u2013 ostali su zarobljeni. Omar je znao da njihova sudbina ne\u0107e biti milosrdna.<\/p>\n\n\n\n

“Nosimo je,”<\/strong> rekao je odlu\u010dno.<\/p>\n\n\n\n

Uz pomo\u0107 susjeda, stavili su majku na improvizirana nosila i krenuli prema jugu, pridru\u017euju\u0107i se koloni tisu\u0107a ljudi. Svi su nosili ono malo \u0161to su mogli ponijeti \u2013 djecu, torbe, boce vode. Na nebu su neprestano lepr\u0161ale izraelske bespilotne letjelice, a povremene detonacije u daljini podsje\u0107ale su ih na to da vrijeme isti\u010de.<\/p>\n\n\n\n

Cesta prema jugu bila je beskrajna rijeka ljudi, a umor je bio gotovo opipljiv. Omar je vidio djecu kako hodaju bosa, njihove noge krvave od razbijenog stakla i o\u0161trih kamenja. Jedna \u017eena nosila je bebu zamotanu u deku, dok je drugom rukom poku\u0161avala dr\u017eati trogodi\u0161nje dijete koje je stalno zastajkivalo, previ\u0161e iscrpljeno da bi nastavilo.<\/p>\n\n\n\n

Na ulazu u ju\u017eni dio Gaze, me\u0111unarodne organizacije postavile su \u0161atore i dijelile zalihe \u2013 premalo i presporo. Omar je stajao s obitelji u redu, dok je iz daljine promatrao dim koji se dizao iz sjevernog dijela grada.<\/p>\n\n\n\n

“Sve je oti\u0161lo,”<\/strong> pro\u0161aptao je, vi\u0161e za sebe nego za bilo koga drugoga. Njihov dom, susjedi, uspomene \u2013 sve je bilo zatrpano pod ru\u0161evinama.<\/p>\n\n\n\n

Dok su dani prolazili, vijesti su postajale sve crnje. Izraelske snage nastavile su napredovati prema jugu, ru\u0161e\u0107i zgrade koje su ozna\u010dili kao “strate\u0161ke mete”. U svakom napadu ginuli su civili, a pre\u017eivjeli su ostajali bez krova nad glavom. Omar je saznao da je u njegovom starom kvartu ostala samo gomila ru\u0161evina.<\/p>\n\n\n\n

Jedne ve\u010deri, dok je stajao pred humanitarnim \u0161atorom \u010dekaju\u0107i porciju ri\u017ee, \u010duo je \u017eenu kako jeca. “Moji roditelji su ostali u bolnici,”<\/strong> govorila je kroz suze. “Nisu mogli hodati, nisu imali gdje…”<\/strong> Glas joj je pukao, a Omar nije mogao podnijeti da je pogleda u o\u010di.<\/p>\n\n\n\n

U \u0161atoru, Omar je promatrao Laylu kako poku\u0161ava razveseliti djecu koja su se igrala improviziranim igra\u010dkama \u2013 praznim bocama i kamenjem. Na trenutak su se smijali, ali taj je smijeh brzo nestajao, ugu\u0161en gla\u0111u i strahom.<\/p>\n\n\n\n

Le\u017ee\u0107i na tankom madracu, Omar je razmi\u0161ljao o svojim snovima od prije nekoliko tjedana. Sanjao je o slobodi, o ru\u0161enju zidova i povratku zemlje. Sada su zidovi bili ve\u0107i nego ikada, a sloboda dalji san nego \u0161to je mogao zamisliti.<\/p>\n\n\n\n

“Kako smo zavr\u0161ili ovdje?”<\/strong> pitao se. “Je li vrijedilo? Za \u0161to smo \u017ertvovali svoje domove, svoju djecu?”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Njegova po\u010detna radost bila je zauvijek zamijenjena osje\u0107ajem krivnje i gor\u010dine. Gledao je prema djeci koja su \u010dekala svoj obrok, i znao je \u2013 rat nikada ne donosi pobjednike.<\/p>\n\n\n\n

Dok je kaos nastavljao vladati Gazom, vijesti o me\u0111unarodnim naporima za postizanje primirja po\u010dele su se \u0161iriti me\u0111u ljudima. Omar je slu\u0161ao prijenos na starom radiju kojeg je netko donio u \u0161atorsko naselje. Glasovi svjetskih vo\u0111a pozivali su na prekid vatre, tra\u017ee\u0107i pristup za humanitarnu pomo\u0107 i osloba\u0111anje talaca koje je Hamas zarobio tijekom prvog napada.<\/p>\n\n\n\n

“Ka\u017eu da pregovaraju,”<\/strong> rekao je stariji \u010dovjek koji je stajao pored njega. “Ali \u0161to to zna\u010di za nas? Ho\u0107e li prestati bombardiranje? Ho\u0107emo li ikada oti\u0107i ku\u0107i?”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Omar nije imao odgovore. Ni\u0161ta od toga nije zna\u010dilo povratak u njihov kvart, sada sravnjen sa zemljom. \u010cak i da prestane nasilje, gdje bi se mogli vratiti?<\/p>\n\n\n\n

Pri\u010de o zarobljenicima koje je Hamas odveo u Gazu bile su svugdje. Djeca, \u017eene, stariji \u2013 stotine njih, oteti iz kibuca na jugu Izraela. Omar je isprva osje\u0107ao ponos, uvjeren da \u0107e taoci biti sna\u017ena karta u rukama palestinskog otpora. No, kako su dani prolazili, sve \u0161to je osje\u0107ao bila je te\u017eina tih \u017eivota, te krivnja \u0161to je to podr\u017eavao.<\/p>\n\n\n\n

Na vijestima su izraelski vojnici prikazivali slike svojih obitelji \u2013 \u017eena i djece \u2013 mole\u0107i za njihovo osloba\u0111anje. Omara je to pogodilo na na\u010din koji nije o\u010dekivao. Prisjetio se izraza na licima svojih susjeda koji su stradali, svoje vlastite djece koja su se igrala u blatu.<\/p>\n\n\n\n

“Jesu li oni toliko razli\u010diti od nas?”<\/strong> pitao se, prvi put dopu\u0161taju\u0107i sebi takvu misao.<\/p>\n\n\n\n

Dok je me\u0111unarodna zajednica pritiskala obje strane za privremeni prekid vatre, stvarnost na terenu bila je nepromjenjiva. Izraelske snage nastavile su napredovati, zauzimaju\u0107i sve vi\u0161e teritorija i prisiljavaju\u0107i civile na bijeg prema jugu. U \u0161atorskom naselju, humanitarne organizacije su dijelile minimalne obroke. Djeca su \u010dekala u redovima, dr\u017ee\u0107i zdjele, dok su majke poku\u0161avale utje\u0161iti one koji su ostali bez obitelji.<\/p>\n\n\n\n

“Ovo nije \u017eivot,”<\/strong> rekao je Omar jednom mladi\u0107u dok su zajedno nosili vre\u0107e s bra\u0161nom do zajedni\u010dke kuhinje. “Ovo nije \u010dak ni pre\u017eivljavanje.”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mladi\u0107 je \u0161utio, pogledavaju\u0107i prema jugu gdje su se \u0161atori protezali u beskona\u010dnost.<\/p>\n\n\n\n

Jedne no\u0107i, glasine su po\u010dele kru\u017eiti kroz kamp \u2013 pregovori su napredovali. Navodno \u0107e se taloci pustiti u zamjenu za prestanak bombardiranja na odre\u0111eno vrijeme. Omar je osjetio tra\u010dak nade, ali odmah ga je ugu\u0161io cinizam. Bio je svjestan da je rat previ\u0161e duboko ukorijenjen u ovoj zemlji da bi primirje moglo promijeniti i\u0161ta zna\u010dajno.<\/p>\n\n\n\n

“Nadam se da barem oni ljudi vide svoje domove,”<\/strong> rekao je tiho, vi\u0161e sebi nego bilo kome drugome.<\/p>\n\n\n\n

Layla ga je promatrala dok je uspavljivala djecu. “Treba nam vi\u0161e od nade, Omar,”<\/strong> rekla je. “Trebaju nam mir i pravda. Ina\u010de \u0107e sve ovo ponoviti na\u0161a djeca.”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kamp je bio poput zemlje u kojoj je vrijeme stalo. Stotine, mo\u017eda tisu\u0107e obitelji bile su smje\u0161tene u improviziranim \u0161atorima i skloni\u0161tima, svi \u010dekaju\u0107i na pomo\u0107 koja nikako nije stizala dovoljno brzo. Tlo je bilo pra\u0161njavo, zagu\u0161ljivo, pretrpano ljudima koji nisu imali kamo pobje\u0107i. Po ulicama, koje su zapravo bile samo uski prolazi izme\u0111u \u0161atora, vladala je tjeskoba, a zrak je bio zasi\u0107en mirisom znoja, gor\u010dine i nadolaze\u0107e nesigurnosti.<\/p>\n\n\n\n

“Jo\u0161 nisu donijeli hranu!”<\/strong> \u010duo se glas koji je odjekivao u me\u0111u \u0161atorima. Starica je, dr\u017ee\u0107i dijete u naru\u010dju, stajala pred improviziranom distribucijskom to\u010dkom. Lica koja su \u010dekala u redu bila su iscrpljena, umorna, pogo\u0111ena gla\u0111u, ali vi\u0161e od toga, pogo\u0111ena bespomo\u0107no\u0161\u0107u. U njima je bilo mnogo tuge, ali jo\u0161 vi\u0161e bijesa. Kruh koji je stizao bio je samo osnovna pomo\u0107 \u2013 suhi, skupi obrok, koji nije mogao zasititi sve. \u010cesto je bio podijeljen samo u nekoliko grama po obitelji. Ovisilo je o tome koliko je daleko bio tvoj red u tom beskrajnom redu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

“Za\u0161to tako kasne? Gdje je pomo\u0107?”<\/strong> vikala je jedna \u017eena koja je zadr\u017eavala svog mla\u0111eg sina za ruku. Njezine o\u010di bile su crvene, a glas joj je bio suzdr\u017ean od bespomo\u0107nosti.<\/p>\n\n\n\n

Raspodjela pomo\u0107i bila je haoti\u010dna, a mnogi su se osje\u0107ali prevarenima. Ponekad su kamioni s hranom stizali u jeku napada, ili pred sam mrak, pa je distribucija postajala prava borba. Ljudi su se gurali, prijetili jedni drugima, o\u010dajni\u010dki poku\u0161avali uhvatiti barem komadi\u0107 onoga \u0161to je dolazilo, jer je bilo jasno \u2013 dolazak nove koli\u010dine hrane nije bio zagarantiran.<\/p>\n\n\n\n

U nedostatku hrane, voda je postala najdragocjenija roba. Mnogi su djecu dr\u017eali podalje od sunca, nadaju\u0107i se da \u0107e sa\u010duvati kapljice u vrelom, sparnom zraku. Ujedno su poku\u0161avali spasiti onu posljednju kantu s vodom za kuhanje, dok su neki pretra\u017eivali ostale \u0161atore u potrazi za zalihama. Bilo je i onih koji su potajice trgovali malim koli\u010dinama hrane ili vode, koriste\u0107i posljednje resurse da pre\u017eive jo\u0161 jedan dan.<\/p>\n\n\n\n

Zamisliv\u0161i budu\u0107nost, mnogi su po\u010deli govoriti o poku\u0161aju bijega. Pri\u010de su kru\u017eile o tome kako su neki ljudi do\u0161li do Egipta \u2013 u tom trenutku posljednjem izlazu iz Gazze. To je bila prijetnja koju je me\u0111unarodna zajednica poku\u0161avala zaustaviti, jer bi prelazak u Egipat mogao zna\u010diti jo\u0161 vi\u0161e nesigurnosti, mo\u017eda \u010dak i vi\u0161e smrti, jer su Egip\u0107ani imali svoju politiku prema izbjeglicama. No, za Palestince koji su \u010duli o otvorenim pozivima za pomo\u0107 iz drugih zemalja, mogu\u0107nost bijega u Egipat bila je gotovo privla\u010dna.<\/p>\n\n\n\n

“\u010cuo sam da nam mogu pomo\u0107i. Imaju rodbinu u Kanadi, u Jordanu, u Francuskoj,”<\/strong> govorio je mladi \u010dovjek zgr\u010den u kutu \u0161atora, o\u010di su mu bile pune nade, ali i straha. “Ako pre\u0111emo u Egipat, mo\u017eemo poku\u0161ati dobiti dokumente, mo\u017eda izabrati bolji \u017eivot. Oni \u0107e nas podr\u017eati.”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Neki su ve\u0107 imali kontakte, pozive iz drugih dr\u017eava, ali mogu\u0107nost prelaska u Egipat nije bila tako jednostavna. Mnogi su imali dokumente ili ro\u0111ake u drugim zemljama, a tu je bila i nada da bi se mogao otvoriti koridor prema sigurnijim zemljama. Ipak, ta nada bila je zasjenjena realno\u0161\u0107u – granica je bila te\u0161ko premo\u0161\u0107ena, Egip\u0107ani su kontrolirali dolazak i prolazak, a tu su bili i stalni pregovori o uvjetima prijema. Bijeg iz Gazze, unato\u010d svemu, bio je samo san mnogih, jer putovanje do granice bilo je \u010desto neizvjesno, a kontrola vojske na granici stroga.<\/p>\n\n\n\n

Dok je situacija bila sve gora, me\u0111unarodna zajednica je poku\u0161avala posredovati. Postavljali su pregovara\u010de, slali delegacije, no uprkos svim poku\u0161ajima, osje\u0107aj bespomo\u0107nosti bio je o\u010dit. Tih dana, dok su stanovnici kampa \u010dekali na pomo\u0107, rijetki su se trudili da do\u0111u do rje\u0161enja. Niti prekr\u0161aji humanitarnih zakona, niti neprekidna bombardiranja nisu mogli zaustaviti napredovanje vojski s obje strane. Ipak, nastojanja me\u0111unarodnih organizacija da spase \u017eivote bili su previ\u0161e usmjereni na politi\u010dke dogovore, dok se stvarni ljudi, obi\u010dni civili, nalazili u opasnosti.<\/p>\n\n\n\n

Omar je znao da ni on, ni njegov narod, nemaju drugog izbora osim da \u010dekaju. \u010cekanje na pomo\u0107, na izlaz iz svega ovoga, ali i na zavr\u0161etak rata koji je, \u010dinio se, nikada ne\u0107e prestati. O\u010daj, umor i borba za pre\u017eivljavanje nisu prestajali.<\/p>\n\n\n\n

Nedostatak hrane i vode i dalje je tla\u010dio ljude u kampu. Umorni od iscrpljuju\u0107ih dana \u010dekanja, mnogi su po\u010deli gubiti nadu. Zrak je bio te\u017eak od pra\u0161ine, stresa i straha. U me\u0111uvremenu, iz Gazze su stizali pozivi i vapaji onih koji su, o\u010dajni\u010dki, poku\u0161avali privu\u0107i pa\u017enju svijeta na svoju neizdr\u017eivu situaciju.<\/p>\n\n\n\n

Jednog dana, u maloj improviziranoj ulici kampa, pred kamerama me\u0111unarodnih novinara, stajala je \u017eena s dvoje male djece, dok su im suze padale niz obraze. Svi su \u010dekali odgovor na njezine rije\u010di, rije\u010di koje su odjekivale izuzetnom snagom jer su dolazile iz srca onoga \u0161to se smatralo zaboravljenim kutkom svijeta.<\/p>\n\n\n\n

“Mi nismo vi\u0161e ljudi! Mi smo samo brojevi, samo ljudi na papiru. Gdje je pomo\u0107? Gdje je na\u0161 svijet? Za\u0161to Arapske zemlje ne poma\u017eu? Za\u0161to nas ostavljate? \u017delimo \u017eivjeti, \u017eelimo hranu, vodu, za\u0161titu!”<\/strong> vri\u0161tala je \u017eena, a njezino lice je bilo izmu\u010deno tugom i nemo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Nekoliko koraka dalje, stariji \u010dovjek se sru\u0161io na zemlju, slomljen od tuge i stresa, a uz njega, u nesvijesti, le\u017eala je mlada djevojka. Kad su je podigli, mogla je samo ponoviti jedinu re\u010denicu, glasom punim o\u010daja:<\/p>\n\n\n\n

“Svi nas zaboravljaju. Svi! Ni Arapi, ni Europa, ni svijet. Samo ostajemo ovdje. Gledamo kako umiremo.”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dok su novinari upijali scene iz kampa, ljudi su ponovno gledali prema ekranima, nadaju\u0107i se da \u0107e nai\u0107i na tra\u010dak nade. Tada je jedan od lidera kampa, s obrazom prepunim suza i o\u010daja, stao pred kameru i govorio izravno:<\/p>\n\n\n\n

“Mi nismo samo rakete koje poma\u017eu u sukobima. Mi nismo samo va\u0161a politi\u010dka tema. Mi smo ljudi. Tra\u017eimo pomo\u0107. Tra\u017eimo va\u0161e ro\u0111ake, tra\u017eimo na\u0161u bra\u0107u Arape. Oni bi trebali biti ovdje, oni trebaju \u010duti na\u0161 vapaj! Za\u0161to svi \u0161ute kad nas bombe uni\u0161tavaju? Ne \u017eelimo vi\u0161e biti samo statistike.”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mikrofon je tada pre\u0161ao na drugog \u010dovjeka, koji je govorio upla\u0161enim glasom, ali punim nade da \u0107e se netko odazvati.<\/p>\n\n\n\n

“Gledamo vas iz Gaze, gledamo te vo\u0111e u Egiptu, u Jordanu, u Saudijskoj Arabiji. Za\u0161to niste u\u010dinili vi\u0161e? Za\u0161to na\u0161i susjedi ne prepoznaju na\u0161u patnju? Arapski svijet govori o ratu, govori o nasilju. A \u0161to je sa na\u0161im narodom, koji se ubija? Mi ne mo\u017eemo \u010dekati vi\u0161e!”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dok su njihove rije\u010di odzvanjale, u pozadini je stajala kamera koja je snimala scene bombardiranja na horizontu. U trenutku kada su zapo\u010deli izvje\u0161tavati o raketama koje su stizale iz Jemena, novinari su odmah primijetili veliku promjenu u izra\u017eavanju ljudi u kampu. Raketni napadi Hutija iz Jemena, koji su poku\u0161avali pomo\u0107i Palestincima slanjem raketa prema Izraelu, bili su tema koja se spominjala u mnogim izvje\u0161tajima. No, Palestinci u kampu nisu bili zadovoljni samo tim simboli\u010dnim gestama.<\/p>\n\n\n\n

“To nam ne poma\u017ee! To nije pomo\u0107!”<\/strong> vikala je \u017eena s djetetom na rukama. “Za\u0161to nas ne \u0161tite? Ne \u017eelimo rakete, \u017eelimo siguran \u017eivot!”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dok su izrazi ljutnje rasli, mnogi su ljudi postali svjesni koliko je dubok osje\u0107aj razo\u010daranja u njihove vlastite vo\u0111e i zemlje koje su, kako su osje\u0107ali, odustale od njih. Palestinci su osje\u0107ali da se vi\u0161e ni\u0161ta ne radi za njih, da su postali samo politi\u010dka tema, zamijenjeni uvijek novim ciklusima nasilja, bombi i teroristi\u010dkih napada. Oni nisu tra\u017eili samo oru\u017eje, nisu tra\u017eili samo nove rakete; tra\u017eili su mir, hranu, sigurnost.<\/p>\n\n\n\n

Jedan stariji mu\u0161karac, koji je neko\u0107 bio vo\u0111a zajednice, sada je stajao pognutih ramena, razgovaraju\u0107i s nekoliko novinara:<\/p>\n\n\n\n

“Mi smo \u010dekali mnogo godina. Nije do\u0161lo ni\u0161ta. Na\u0161a djeca samo umiru. Oni govore o na\u0161em stradanju, ali za nas je vrijeme stalo. Samo \u017eelimo da nas ostave na miru, samo \u017eelimo da se djeca ne boje svakog dana.”<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dok su te rije\u010di odzvanjale u eteru, Egipat i druge arapske zemlje su se na trenutak oglasili, pru\u017eaju\u0107i odgovore koji su uklju\u010divali obe\u0107anja o ve\u0107oj humanitarnoj pomo\u0107i, no pitanje ostalo je isto \u2013 kada \u0107e ona sti\u0107i? Rasprave o “politi\u010dkoj pomo\u0107i”, o vojnim saveznicima, i o regionalnoj sigurnosti, sve su zvu\u010dale kao prazne rije\u010di u o\u010dima stanovnika Gaze. Svijet je pri\u010dao o raketama, a oni su samo \u010dekali da netko do\u0111e i donese \u017eivot \u2013 ne rakete, ne oru\u017eje. Samo \u017eivot<\/p>\n\n\n\n

Omar je sjedio na staroj, izgrebenoj drvenoj klupi ispod drve\u0107a u jednom od kampova na jugu Gaze. Prolazili su dani, sve su se vi\u0161e osje\u0107ali tereti rata, svakodnevne borbe za pre\u017eivljavanje i stalne patnje. U kampu je bila ti\u0161ina, ali ona te\u0161ka, tjeskobna, ti\u0161ina koja je prethodila novoj nevolji. Tjedni su prolazili, a zra\u010dni udari i bombardiranja nisu prestajali. Kad su do\u0161le vijesti o tome \u0161to se doga\u0111a s Hamasovim vo\u0111ama, Omar se nije mogao pomaknuti.<\/p>\n\n\n\n

Jedan od starijih boraca iz kampa do\u0161ao je k njemu, zgr\u010denih ramena, s nevjerojatnim teretom na du\u0161i. U njegovim o\u010dima bila je mje\u0161avina straha i bezna\u0111a.<\/p>\n\n\n\n

“Slu\u0161aj, Omar. \u010cuo si \u0161to se doga\u0111a. Izrael ubija na\u0161e vo\u0111e, jednog po jednog. U Gazi, u Iranu, svuda. Nema vi\u0161e sigurno mjesto za njih,”<\/strong> rekao je, gotovo \u0161ap\u0107u\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Omar je spustio pogled na tlo. Nije mogao vjerovati. Zami\u0161ljao je te vo\u0111e, simbole otpora, ljude koje je u njegovim o\u010dima \u0161titio narod. Oni su bili kao stijene koje su branile Gazu, ba\u0161 kao \u0161to je Omar bio uvjeren da se prava borba protiv Izraela mora voditi kroz njih.<\/p>\n\n\n\n

Zadnje \u0161to je \u010duo bilo je ime jednog od najistaknutijih vo\u0111a Hamasa, kojeg su ranije zvali “Izraelski no\u0107ni lovac”. Pri\u010da o njemu bila je legendarna: vo\u0111a koji nikad nije bje\u017eao od boji\u0161ta, vo\u0111a koji je znao upravljati svim snagama u Gazi i \u0161ire, i koji je bio simbol otpora, borbe protiv okupacije. A sada su ga ubili. I to nije bilo sve.<\/p>\n\n\n\n

Nakon nekoliko dana, priop\u0107enja su po\u010dela stizati iz drugih izvora. Ne samo da su ubili tog vo\u0111u, nego i mnoge druge, i to ne samo u Gazi. Navodno su ih likvidirali na tajnim lokacijama, me\u0111u njima i u Iranu, gdje su mnogi od njih tra\u017eili sigurnost, gdje su planirali daljnje akcije i podr\u0161ku za palestinski narod. Odjednom je sve izgledalo tako bespomo\u0107no.<\/p>\n\n\n\n

Omar se osje\u0107ao kao da ga je netko udario u srce. Srce mu je bilo ispunjeno nemo\u0107i i dubokim o\u010dajem, jer je znao da \u0107e to imati razorne posljedice. Vo\u0111e su padale, a oni na koje su palestinci ra\u010dunali, koji su nosili ideje otpora i slobode, nestajali su pod preciznim udarima izraelskih zra\u010dnih snaga. Ponekad je mislio da nema smisla, da \u0107e na kraju svi oni biti uni\u0161teni i da \u0107e jedini pre\u017eivjeli biti ljudi koji su se borili, ali koji nisu imali oru\u017eje i strategiju. Za njega, to je bilo gotovo najte\u017ee priznanje.<\/p>\n\n\n\n

U jednom trenutku, dok su vijesti dolazile i dolazile, Omar je stajao na rubu svijesti. Osjetio je kako mu tijelo postaje te\u017ee, du\u0161a se povla\u010di pod te\u017einom razo\u010daranja. Bio je borac, ali sada je osje\u0107ao sve dublju malodu\u0161nost. Ispod tog umora, sve ono \u0161to je vjerovao, sve ono \u0161to je bio siguran u pro\u0161lim godinama, sada je izgledalo kao daleki san. Nije bio siguran ho\u0107e li ikad vi\u0161e vjerovati u pobjedu, ho\u0107e li ikad ponovo osjetiti da ima smisla i\u0107i dalje.<\/p>\n\n\n\n

Vo\u0111e Hamasa vi\u0161e nisu bile samo simboli borbe. Bili su i obitelj, prijatelji, bra\u0107a u borbi. A sada je svaki od njih bio jedan korak bli\u017ee smrti. Da, bili su vo\u0111e, ali i oni su bili ljudi. Omar se pitao ho\u0107e li ikada do\u0107i kraj ovoj neprestanoj borbi. Ho\u0107e li ikada do\u0107i kraj patnji?<\/p>\n\n\n\n

Gledaju\u0107i nebo koje je bilo ispunjeno sivim oblacima, Omar je osjetio duboko razo\u010daranje, tu\u017enu spoznaju da je gubitak ovih vo\u0111a bio samo po\u010detak. Prema njemu, nije vi\u0161e bilo samo borbe za teritorij ili za zemlju. Borba je sada bila za du\u0161u. Borba je bila protiv nemogu\u0107ih uvjeta, protiv bezna\u0111a, protiv svijeta koji se \u010dinio da se okrenuo le\u0111a Palestincima.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Omar Al-Masri 28 godina Gaza, Palestina – Antiratna pri\u010dica Omar Al-Masri sjedio je na krovu svoje tro\u0161ne ku\u0107e u jednom od najgu\u0161\u0107e naseljenih dijelova Gaze. Njegova obitelj \u017eivjela je ovdje generacijama, stije\u0161njena izme\u0111u sru\u0161enih zgrada i vje\u010dnih ograni\u010denja \u017eivota pod opsadom. Od malena je slu\u0161ao pri\u010de o izgubljenim domovima svojih djedova i borbi koja nikad …<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":5637,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[21,75,561],"class_list":["post-5636","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","","category-vijesti","tag-gaza","tag-izrael","tag-palestina"],"yoast_head":"\nOmar iz Gaze - odabrano<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Omar iz Gaze - odabrano\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Omar Al-Masri 28 godina Gaza, Palestina – Antiratna pri\u010dica Omar Al-Masri sjedio je na krovu svoje tro\u0161ne ku\u0107e u jednom od najgu\u0161\u0107e naseljenih dijelova Gaze. Njegova obitelj \u017eivjela je ovdje generacijama, stije\u0161njena izme\u0111u sru\u0161enih zgrada i vje\u010dnih ograni\u010denja \u017eivota pod opsadom. Od malena je slu\u0161ao pri\u010de o izgubljenim domovima svojih djedova i borbi koja nikad …\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"odabrano\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2024-12-28T09:30:34+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2024-12-28T11:54:26+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"http:\/\/odabrano.com\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/omar_gaza.webp\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"1024\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"1024\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/webp\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"admin\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"admin\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"18 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/\"},\"author\":{\"name\":\"admin\",\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/460f2b14657879743f23c4f6a7cd3236\"},\"headline\":\"Omar iz Gaze\",\"datePublished\":\"2024-12-28T09:30:34+00:00\",\"dateModified\":\"2024-12-28T11:54:26+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/\"},\"wordCount\":4475,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/460f2b14657879743f23c4f6a7cd3236\"},\"keywords\":[\"gaza\",\"izrael\",\"palestina\"],\"articleSection\":[\"Vijesti\"],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/\",\"url\":\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/\",\"name\":\"Omar iz Gaze - odabrano\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/#website\"},\"datePublished\":\"2024-12-28T09:30:34+00:00\",\"dateModified\":\"2024-12-28T11:54:26+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/\"]}]},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/odabrano.com\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Omar iz Gaze\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/#website\",\"url\":\"https:\/\/odabrano.com\/\",\"name\":\"odabrano\",\"description\":\"news portal koji nudi odabrane vijesti i informacije\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/460f2b14657879743f23c4f6a7cd3236\"},\"alternateName\":\"vijesti i informacije iz Hrvatske i svijeta\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/odabrano.com\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":\"required name=search_term_string\"}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":[\"Person\",\"Organization\"],\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/460f2b14657879743f23c4f6a7cd3236\",\"name\":\"admin\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/odabrano.com\/wp-content\/uploads\/2024\/04\/dolar.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/odabrano.com\/wp-content\/uploads\/2024\/04\/dolar.jpg\",\"width\":1216,\"height\":519,\"caption\":\"admin\"},\"logo\":{\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/image\/\"},\"sameAs\":[\"http:\/\/odabrano.com\"],\"url\":\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/author\/sokolneno_u3xb387h\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Omar iz Gaze - odabrano","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Omar iz Gaze - odabrano","og_description":"Omar Al-Masri 28 godina Gaza, Palestina – Antiratna pri\u010dica Omar Al-Masri sjedio je na krovu svoje tro\u0161ne ku\u0107e u jednom od najgu\u0161\u0107e naseljenih dijelova Gaze. Njegova obitelj \u017eivjela je ovdje generacijama, stije\u0161njena izme\u0111u sru\u0161enih zgrada i vje\u010dnih ograni\u010denja \u017eivota pod opsadom. Od malena je slu\u0161ao pri\u010de o izgubljenim domovima svojih djedova i borbi koja nikad …","og_url":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/","og_site_name":"odabrano","article_published_time":"2024-12-28T09:30:34+00:00","article_modified_time":"2024-12-28T11:54:26+00:00","og_image":[{"width":1024,"height":1024,"url":"http:\/\/odabrano.com\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/omar_gaza.webp","type":"image\/webp"}],"author":"admin","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"admin","Est. reading time":"18 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/"},"author":{"name":"admin","@id":"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/460f2b14657879743f23c4f6a7cd3236"},"headline":"Omar iz Gaze","datePublished":"2024-12-28T09:30:34+00:00","dateModified":"2024-12-28T11:54:26+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/"},"wordCount":4475,"publisher":{"@id":"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/460f2b14657879743f23c4f6a7cd3236"},"keywords":["gaza","izrael","palestina"],"articleSection":["Vijesti"],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/","url":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/","name":"Omar iz Gaze - odabrano","isPartOf":{"@id":"https:\/\/odabrano.com\/#website"},"datePublished":"2024-12-28T09:30:34+00:00","dateModified":"2024-12-28T11:54:26+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/"]}]},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/12\/28\/omar-iz-gaze\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/odabrano.com\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Omar iz Gaze"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/odabrano.com\/#website","url":"https:\/\/odabrano.com\/","name":"odabrano","description":"news portal koji nudi odabrane vijesti i informacije","publisher":{"@id":"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/460f2b14657879743f23c4f6a7cd3236"},"alternateName":"vijesti i informacije iz Hrvatske i svijeta","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/odabrano.com\/?s={search_term_string}"},"query-input":"required name=search_term_string"}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":["Person","Organization"],"@id":"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/460f2b14657879743f23c4f6a7cd3236","name":"admin","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/odabrano.com\/wp-content\/uploads\/2024\/04\/dolar.jpg","contentUrl":"https:\/\/odabrano.com\/wp-content\/uploads\/2024\/04\/dolar.jpg","width":1216,"height":519,"caption":"admin"},"logo":{"@id":"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/image\/"},"sameAs":["http:\/\/odabrano.com"],"url":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/author\/sokolneno_u3xb387h\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5636","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5636"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5636\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5642,"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5636\/revisions\/5642"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5637"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5636"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5636"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5636"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}