juricapavicic.net<\/a><\/strong>. Da, uzeo sam je bez pitanja ali ne kako bih sebi pribavio bilo kakvu korist. Uostalom – eto tu je link na stranicu. Nastavite \u010ditati:<\/em><\/p>\n\n\n\nNije se odmah dosjetio s kim razgovara. Stajao je u hodniku, bosonog, sa slu\u0161alicom u ruci, i prebirao po memoriji ne bi li ime koje je \u010duo povezao s glasom i licem. \u201eBa\u0161i\u0107, va\u0161 biv\u0161i susjed\u201c, dometnuo je naposljetku \u010dovjek s druge strane \u017eice, kao da je shvatio \u0161to se zbiva. \u201eOprostite \u0161to vas zovem ovako rano, ali mislim da biste morali do\u0107i ovamo, u \u0106iril i Metodovu.\u201c Tog trena Niko je glas iz \u017eice povezao s licem koje je izronilo iz pro\u0161losti. Znao je tko je Ba\u0161i\u0107. I znao za\u0161to zove.<\/p>\n\n\n\n
Odvratio je da dolazi i zaklopio slu\u0161alicu. Oti\u0161ao je u kuhinju, pristavio tursku kavu i dugo, bezizra\u017eajno gledao kako neveselo jesensko svjetlo oplakuje ulicu, parkirali\u0161te i drvored. Vratio se u sobu, navukao \u010darape i ogrnuo d\u017eemper. Dok se odijevao, Maja je izvirila ispod deke i pogledala ga. \u201eDi \u0107e\u0161? \u0160ta je bilo?\u201c upitala je.<\/p>\n\n\n\n
\u201eZvao je susjed, iz \u0106iril i Metodove\u201c , odgovorio je. \u201eIzgleda da je gotovo.\u201c \u201eGotovo \u0161ta?\u201c upitala je Maja, dok je Niko navla\u010dio cipele.<\/p>\n\n\n\n
\u201eZna\u0161 \u0161ta\u201c, odgovorio je. \u201eGotovo je ono sa stanom.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u2026\u2026<\/p>\n\n\n\n
Pro\u0161lo je desetak godina otkad je posljednji put bio u stubi\u0161tu \u0106iril i Metodove 16. U tih deset godina njegov je biv\u0161i portun jo\u0161 oronuo, i odavao je dojam nepovratne propasti.<\/p>\n\n\n\n
Kovana ograda s fjoriturama, neko\u0107 ponos neznanog zanatlije, bila je izjedena r\u0111om, otkrhnutih i otupljenih vr\u0161aka. Stakla svjetlarnika bila su razbijena, a \u017ebuka unaka\u017eena vodovima klima-ure\u0111aja i kabelske TV. Gdje god si pogledao portun je bio pro\u0161aran tragovima vodilica i ukopanih kablova presvu\u010denih slojem cementnog mlijeka.<\/p>\n\n\n\n
Niko se uspeo do drugog kata. Na okreti\u0161tu stuba ugledao je Ba\u0161i\u0107a. Imao je dvadeset godina i dvadeset kila vi\u0161e nego kad ga je posljednji put vidio. Stajao je pred ku\u0107nim vratima, posramljuju\u0107e pretio, neobrijan, odjeven u maju na \u0161paline. Iz pazuha mu je zaudarao znoj. Ba\u0161i\u0107 mu pru\u017ei ruku, a Niko je prihvati, suspre\u017eu\u0107i odbojnost.<\/p>\n\n\n\n
-Zvali ste me \u2013 re\u010de. – \u0160to se dogodilo?<\/p>\n\n\n\n
Ba\u0161i\u0107 poka\u017ee na vrata stana : \u2013 Vujnovi\u0107a nema. Nisam ga \u010duo ni vidio danima.<\/p>\n\n\n\n
-To ne zna\u010di ni\u0161ta. Mo\u017eda je kod rodbine?<\/p>\n\n\n\n
-Koje?<\/p>\n\n\n\n
-Mo\u017eda je u bolnici.<\/p>\n\n\n\n
-Sumnjam.<\/p>\n\n\n\n
-Za\u0161to?<\/p>\n\n\n\n
-Osluhnite unutra.<\/p>\n\n\n\n
Pribli\u017eio je uho vratima. Isprva nije \u010duo ni\u0161ta. No kad je uspio isklju\u010diti sve vanjske \u0161umove i buku, u uhu mu je ostao tek jedan jedini monotoni \u0161um. Iznutra je potiho i ustrajno dopiralo romorenje vode. U stanu je curila \u0161pina.<\/p>\n\n\n\n
-Koliko se dugo ovo \u010duje?- upita.<\/p>\n\n\n\n
-Drugi dan bez prestanka.<\/p>\n\n\n\n
-\u010cini mi se da \u0107emo morati provaliti.<\/p>\n\n\n\n
-Nema potrebe. Vujnovi\u0107 mi je dao klju\u010d, ba\u0161 za ovakve prilike.<\/p>\n\n\n\n
-Pa onda otklju\u010dajte.<\/p>\n\n\n\n
-Volio bih ako biste otklju\u010dali Vi- odgovori Ba\u0161i\u0107. \u2013 Na kraju krajeva, ipak je to Va\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Ba\u0161i\u0107 mu pru\u017ei klju\u010d, a Niko ga uzme na dlan i na\u010das zastane, kao da ga odvaguje. Promatrao je u vlastitoj \u0161aci plosnati, maju\u0161ni predmet, ruzinav po rubovima, i osje\u0107ao \u010dudnu smjesu strepnje i olak\u0161anja. Desetlje\u0107e i pol proveo je u borbi da se tog klju\u010da domogne. Petnaest godina njegovog \u017eivota posisali su zahtjevi za povrat, sastanci s odvjetnicima, ro\u010di\u0161ta, molbe, \u017ealbe, ni\u017ee i vi\u0161e instance.<\/p>\n\n\n\n
Sad mu je klju\u010d napokon u ruci, i jedino \u0161to treba u\u010diniti to je gurnuti ga u bravu, otvoriti vrata. I biti sretan zbog onog \u0161to \u0107e unutra na\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
\u2026..<\/p>\n\n\n\n
Okrenuo je klju\u010d, a vrata su se otvorila. Po sje\u0107anju je napipao sklopku i upalio svjetlo.<\/p>\n\n\n\n
Tijekom godina stan se promijenio. Poku\u0107stvo je bilo druk\u010dije, kao i luster u hodniku. Zidovi su bili prebojeni u drugu boju, asketski svjetliju. Ali, ispod te politure promjena Niko je prepoznavao mjesto na kojem je odrastao. Ista razvodna kutija od mrkog drva. Isti zidni dezen s pticama i pupoljcima prebojen valjkom. Ista vrata od mutnog \u017eu\u0107kastog stakla. I isti miris: miris ne\u010deg pregorenog, guste pirjane smjese, miris koji je uvijek dopirao s onu stranu sustanarovih vrata. Tako je i onda uvijek vonjalo iz Vujnovi\u0107eva dijela stana: o\u0161tri vonj kupusa, tripica, \u0161ufiganog povr\u0107a, jetrice dol\u010de garbo. Ti mirisi dopirali su iza membrane, iz zabranjene polutke u kojoj je stanovao prisilni stanar.<\/p>\n\n\n\n
\u0160jor Vujnovi\u0107 je, \u0161to se Nike ti\u010de, u stanu u \u0106iril i Metodovoj bio oduvijek. Oduvijek, to zna\u010di da je u stan uselio prije Nikina ro\u0111enja. U stan ga je uveo Narodni odbor Federativne Narodne Republike netom nakon rata. Vujnovi\u0107 je stigao odnekud iz ju\u017ene Dalmacije kao \u010dinovnik brodogradili\u0161ta. Narodni odbor za njega je eksproprirao slu\u017einsku sobu s pogledom na dvori\u0161te, \u010dajnu kuhinju i pomo\u0107ni nu\u017enik. U vrijeme kojeg se Niko mogao sje\u0107ati, Vujnovi\u0107 je imao oko \u0161ezdeset, no Niki se \u010dinio beskrajno starim – siv, suh i kornat poput salamandra. To je bilo prije \u010detrdeset godina. Sada je morao imati gotovo sto. Nad\u017eivio je sve u ovoj ku\u0107i, nad\u017eivio babu i dida Armanda, nad\u017eivio oca i mater, te na kraju ostao u stanu sam, kao pobjednik iznuruju\u0107eg maratona.<\/p>\n\n\n\n
Petnaest godina borili su se s Vujnovi\u0107em oko stana u \u0106iril i Metodovoj. Nastojali su iz stana istjerati starca koji je na svako ro\u010di\u0161te stizao sve pogrbljeniji i stariji, ali jednako ustrajan, \u017eilavo uporan, neodstranjiv poput priljepka. Petnaest su se godina s njim parni\u010dili oko povrata \u2013 prvo mater, pa on, pa Maja. Maja je bila posljednja, najustrajnija. \u201eMisli na svoje dite\u201c, ponavljala je, \u201eto je kapital – sto kvadrata, pet minuta od centra, u zoni turizma. Uredi\u0161 u apartmane i da\u0161 ditetu kruv\u201c. Tako je Maja govorila dok bi klamericom na kuhinjskom stolu spajala dokumente, obijala advokate i pisala pritu\u017ebe. A onda se u travnju nula sedme Maja jednog popodneva s ro\u010di\u0161ta vratila uspuhana od bijesa. Niko je tek do\u0161ao s posla, uz \u0161paher je podgrijavao juhu, i upitao je kako je bilo na sudu. \u201eZa\u0161ti\u0107eni stanar – eto kako je bilo\u201c, promrsila je. On je upitao \u0161to to zna\u010di, a ona mu je rekla da \u0107e u stan u\u0107i tek onda kad Vujnovi\u0107 umre.<\/p>\n\n\n\n
Tek kad umre domo\u0107i \u0107e se svojeg. Tek kad ga jednog jutra netko nazove, recimo Ba\u0161i\u0107, i priop\u0107i mu da je \u010dekanje zavr\u0161eno.<\/p>\n\n\n\n
U\u0161ao je u hodnik i osvrnuo se.<\/p>\n\n\n\n
Stan je bio tih i bez znakova \u017eivota. Jedini zvuk koji se \u010duo bilo je uporno rominjanje vode iza kupaoni\u010dkih vrata. U kupaonici je gorjelo svjetlo. Pri\u0161ao je vratima i zgrabio kvaku, s gropom u \u017eelucu, prepla\u0161en onim \u0161to bi unutra mogao vidjeti.<\/p>\n\n\n\n
Ali, u kupaonici nije bilo nikog. Bila je osvijetljene i prazna, a iz \u0161pine je tekao tanki trak vode. Zavrnuo je \u0161pinu. Stan je utonuo u ti\u0161inu.<\/p>\n\n\n\n
Vratio se u hodnik. Opipao je prva vrata, ali bila su zaklju\u010dana. Pri\u0161ao je drugim vratima, vratima biv\u0161e Vujnovi\u0107eve sobe. Bila su pritvorena, a kroz \u017eu\u0107kasto se staklo naziralo svjetlo. Otvorio ih je.<\/p>\n\n\n\n
I ugledao tijelo.<\/p>\n\n\n\n
Vujnovi\u0107 je le\u017eao na podu, bez znaka \u017eivota. Star\u010dev mr\u0161avi torzo bio je ogrnut \u010dupavim d\u017eemperom na kop\u010danje ispod kojeg je provirivala pid\u017eama. Bio je bos. Le\u017eao je prsima na tlu, \u010dudno iske\u017een, a nao\u010dale su mu skliznule s be\u017eivotnih o\u010diju.<\/p>\n\n\n\n
Za Nikom je u sobu u\u0161ao Ba\u0161i\u0107. Nadvio se nad tijelo i d\u017eepnim zrcalom mrtvacu provjerio dah. Kad se uvjerio da je starac mrtav, oti\u0161ao je u kuhinju i iz nje donio nekakvu krpu. Obavio je oko Vujnovi\u0107eve brade i vezao na tjemenu \u010dvor, premda to nije imalo smisla, jer je tijelo ve\u0107 zahvatio rigor mortis. Ba\u0161i\u0107 je mrtvaca potom zgrabio pod pazuh i Niki kimnuo da uhvati noge. Niko je \u0161\u010depao star\u010deve potkoljenice, tako hladne da mu se \u010dinilo da je dotakao zmiju. \u201eNa tri\u201c, rekao je Ba\u0161i\u0107. Podigli su ga i prenijeli na kau\u010d. Mrtvi, suhi \u010dovjek sad je le\u017eao na kau\u010du, miran i spokojan. S ponjavom oko obraza, \u010dinio se poput nekog koga mu\u010di zubobolja.<\/p>\n\n\n\n
Kad su zavr\u0161ili, Ba\u0161i\u0107 je oti\u0161ao u kuhinju i nato\u010dio vode. S lica mu je liptio znoj. \u201eHo\u0107ete da ja nazovem mrtvozornike?\u201c, upita, i odlo\u017ei \u010da\u0161u.<\/p>\n\n\n\n
-Molio bih vas \u2013 odgovori Niko.<\/p>\n\n\n\n
-Ho\u0107ete da jo\u0161 nekog zovem?<\/p>\n\n\n\n
-Je li imao familiju?<\/p>\n\n\n\n
-Samo jednu rodicu, u Muenchenu – re\u010de Ba\u0161i\u0107.- I nju \u0107u zvati. Vi ostanite tu i pri\u010dekajte ih.<\/p>\n\n\n\n
-Koga?<\/p>\n\n\n\n
-Mrtvozornike, naravno \u2013 odgovori Ba\u0161i\u0107 i izi\u0111e, ostavljaju\u0107i ga samog.<\/p>\n\n\n\n
\u2026.<\/p>\n\n\n\n
Niko sjedi uz Vujnovi\u0107evo uzglavlje, u praznom stanu, i oslu\u0161kuje. \u010cuje zvuk ne\u010dijeg tu\u0161iranja, klokot dotrajale kanalizacije, \u010duje razgovor s ulice i \u0161um dalekog prometa. Kako su vrata Ba\u0161i\u0107eva stana otvorena, \u010duje i susjedov mukli bariton iz stana prijeko. \u010cuje kako Ba\u0161i\u0107 razgovara s hitnom pomo\u0107i i diktira adresu. A onda \u010duje pi\u0161tanje mobitela, zvuk nove poruke. Poruka je od Maje. JESI DOBIO KLJU\u010c!!??<\/em> \u010dita na displeju, a Majini uskli\u010dnici str\u0161e o\u0161tro, kao da neko vri\u0161ti u zatvorenoj sobi.<\/p>\n\n\n\nNiko ustaje i stane se vrzmati po ku\u0107i. Otvara slu\u017einsku sobu, pa malu kuhinju. Ulazi u veliku kuhinju, otvara kredencu i razgledava sadr\u017eaj. Prou\u010dava zaostav\u0161tinu sama\u010dkog \u017eivota. Hrenovke. Na\u010deti \u0161pageti. Poluprazna limenka \u010daja. Stare novine. Hrpe starih novina, posvuda, po otomanu, stolicama, kantunalu. Vra\u0107a se u hodnik. Otvara nu\u017enik, pa ostavu. Na koncu sti\u017ee do modrih vrata, lo\u0161e oli\u010denih, s mjedenom kvakom koja se la\u0161tila od nebrojenih dodira. Ta vrata vode u drugo krilo stana, u dvije vezane sobe s uli\u010dne strane. Vode u sobe u kojima je proveo djetinjstvo.<\/p>\n\n\n\n
\u201eImate vi\u0161ak kvadrata\u201c rekli su \u010detrdeset i \u0161este dida Armandu ljudi iz Narodnog odbora. Dida Armando je bio lije\u010dnik s be\u010dkom diplomom, priznanjem za podr\u0161ku narodnoj borbi i stanom od sto kvadrata koji se izda\u0161no \u0161irio \u010ditavom katom \u0106iril i Metodove. U vrijeme kad im Narodni odbor useljava sustanara dida je Armando jo\u0161 \u010ditao rendgenske snimke u domu narodnog zdravlja, Nikin otac je jo\u0161 bio srednjo\u0161kolac, a baba jo\u0161 mlada. Grad je jo\u0161 bio velika ru\u0161evina, pun kaverni od britanskih bombi. Zidale su se i obnavljale cementare, \u017eeljezare i brodogradili\u0161ta, u njima su se otvarali nebrojeni novi poslovi, a u grad su sa svih strana pritjecali ljudi koje su ti poslovi mamili. Pristizali su s planina i s otoka, vlakom, biciklom i brodom, a Narodni odbor ih je trpao bez milosti na stan bogatijima, u njihove djevoja\u010dke sobe, biblioteke i \u0161pajze. Tako je stigao i Vujnovi\u0107. Mlad \u010dinovnik, suh i visok, pristojan i suzdr\u017ean. \u017divio je svoj \u017eivot iza vrata sa \u017eutim mutnim staklom, vrata iza kojih su se nazirale tek \u017eu\u0107kaste sjenke, i \u010duo zvuk papu\u010da pod kojima pucketa suhi parket.<\/p>\n\n\n\n
Imate vi\u0161ak prostora \u2013 rekao je didi Narodni odbor, ali taj vi\u0161ak ubrzo se pretvorio u manjak. U uli\u010dnu polovicu stana Nikin je otac sredinom pedesetih doveo mater. Dida, none, pape i mater stisnuli su se u dvije povezane sobe s pogledom na drvored. U onu dalju smjestio se mladi par, u onoj prolaznoj dida i none su podve\u010der razvla\u010dili sklopivi kau\u010d, a dida bi bogavao Odbor \u0161to im je na le\u0111a naprtio Vujnovi\u0107a. U te dvije sobe, rodio se Jerko, Nikin pokojni stariji brat. U njima je umro i dida Armando, naglo, od kapi, na kau\u010du za rasklapanje, nakon ve\u010dernje bevande. Na uli\u010dnoj se strani ’59. se rodio i Niko. Na uli\u010dnoj strani mijenjalo se brojno stanje, umiralo i ra\u0111alo, bujao je i klijao neki nestalni i promjenjivi \u017eivot. Na dvori\u0161noj je strani pak sve neprestano bilo isto. \u0160jor Vujnovi\u0107 bi ujutro u \u0161est odlazio u \u0161kver i napu\u0161tao djevoja\u010dku sobu, u koju bi se vratio nakon tri. A onda bi, iza tri, hodnik zapahnuo miris hrane. \u010ce\u0161njak \u0161ufigan na ulju. Buzara. Jetrica. Riblja frigadura, o\u0161tar vonj gira ili trlji zavaljanih u bra\u0161no, pr\u017eenih u tavi. Kad bi otac i mater rijetko sreli Vujnovi\u0107a na hodniku, on bi ih pozdravio naklonom, a oni pristojno uzvratili. Mimo toga, jedva su komunicirali, kao da je i sam razgovor s uljezom neka vrsta predaje, potvrda da pristaju na uzurpaciju.<\/p>\n\n\n\n
Tako je to bilo do sedamdeset i druge. A onda je otac oti\u0161ao u op\u0107inski komitet po\u017ealiti se poznaniku. Rekao mu je da ovako vi\u0161e ne mo\u017ee, da su u tisno i da mu makne sustanara. O\u010dev se poznanik javio nakon dva dana. Rekao mu je kako je Vujnovi\u0107 samac i da nema \u0161anse da u \u0161kveru dospije na vrh stambene liste. S vama je druge stvar \u2013 dometnuo je. S materom vas je pet, a imate dodatne bodove na tvoj fakultet. Zavr\u0161ava se novi blok u Splitu 3, odselite se tamo, pusti centar grada i onu stare\u017e tamo.<\/p>\n\n\n\n
Otac i mater su dugo vije\u0107ali. Otac se ne\u0107kao: nije htio da se Vujnovi\u0107 ra\u0161iri, nije htio izgubiti o\u010devinu. Prelomila je mater. \u201eNovo je doba\u201c, rekla je, \u201ekona\u010dno \u0107emo se mo\u0107 ra\u0161irit, mo\u0107emo disat.\u201c U listopadu iste godine dobili su klju\u010deve trosobnog stana na jedanaestom katu stambenog bloka na Trsteniku. Niko jasno pamti trenutak kad je prvi put u\u0161ao u taj neboder, mjesto na kojem i sada \u017eivi. Fasada jo\u0161 nije bila olju\u0161tena, lift nije \u0161kripao poput prezategnute cime, po zidovima nije bilo probodenih srdaca, kukastih kri\u017eeva i stiliziranih kuraca. Prazan i bijel \u2013 novi je stan izgledao kao raj.<\/p>\n\n\n\n
Koji dan potom, otac i on oti\u0161li su isprazniti stvari iz \u0106iril i Metodove 16. Radnici firme za selidbe iznijeli su veliku kuhinju, spava\u0107u sobu i kau\u010d na kojem je dida umro. Iz stra\u017enje su sobe iznijeli njegov radi stol, dje\u010dji krevet i stvari. U kartonske su kutije utrpali njegove metalne Matchbox auti\u0107e, \u0161kolske knjige, dje\u010dju enciklopediju i knjigu Mi smo Titovi<\/em> koju je dobio kao pohvaljeni odlika\u0161.<\/p>\n\n\n\nKad su radnici sve iznijeli, otac i on obi\u0161li su dvije iseljene sobe. Zaklju\u010dali su modra vrata prema hodniku i klju\u010d predali \u0161jor Vujnovi\u0107u. Primio ga je, ispratio ih do vrata i naklonio se ocu na pozdrav, bez rukovanja, bez zbogom, kao da \u0107e se vidjeti isto popodne, kao svako popodne. Otac vi\u0161e nikad nije vidio Vujnovi\u0107a. Niko ga je vidio trideset godina kasnije, na jednom od prvih ro\u010di\u0161ta. Vidio ga je kako sjedi uz odvjetnika, jednako visok, jednako suh, samo jo\u0161 bjelji, papirne nezdrave puti. Usprkos tome, Niki je izgledao kao netko kome se nikad nije ni\u0161ta dogodilo i ne\u0107e se nikad ni dogoditi.<\/p>\n\n\n\n
\u2026..<\/p>\n\n\n\n
Mrtvozornici su do\u0161li u rano popodne. Predvodila ih je mlada lije\u010dnica, gotovo zgodna, s doktorskom torbom i fasciklom punom nekih tu\u0111ih, papirnatih smrti. Uz nju su stigla i dvojica bolni\u010dara u naran\u010dastim odorama hitne pomo\u0107i. Lije\u010dnica je pregledala star\u010devo tijelo, provjerila bilo i dah, pa zasjela uz stol i izvadila snop formulara.<\/p>\n\n\n\n
Postavljala je pitanja, a Ba\u0161i\u0107 je odgovarao. Upisala je ime, prezime, adresu, ime oca. Pitala je godi\u0161te preminulog, ali ga Ba\u0161i\u0107 nije znao. Iz neke od ladica iskopali su pokojnikovu osobnu kartu. Prepisala je s nje mjesto ro\u0111enja, mati\u010dni broj i godi\u0161te. \u201eBo\u017ee, devedeset i osam godina\u201c, komentirala je i upisala u rubriku. Upitala je za mrtva\u010devu rodbinu. Ba\u0161i\u0107 joj je rekao ime jedine ne\u0107akinje i minhensku adresu. Njema\u010dka se rodica zvala Lucija. Lucija, to je rodbina koju je trebalo obavijestiti.<\/p>\n\n\n\n
\u201eMo\u017eemo i\u0107i\u201c, rekla je lije\u010dnica i zatvorila spis. \u201eUsko je za kov\u010deg\u201c, kazao je jedan od mrtvozornike, \u201emorat \u0107emo ga iznijeti u deki.\u201c Zamolio je Niku za pomo\u0107. Mrtvo su tijelo prebacili na deku, uhvatili svaki svoj kraj i ponijeli tijelo niz skale.<\/p>\n\n\n\n
Starac je bio neo\u010dekivano te\u017eak. Ve\u0107 od prvog polukata Niko je osjetio kako mu niz lopatice i \u010delo probija znoj. Kad su se spustili do prizemlja, zamolio je odmor i pustio deku. Polo\u017eili su starca na pod. Omotan prostirkom, le\u017eao je na cementnom dvori\u0161tu, kao prega\u017eena ma\u010dka.<\/p>\n\n\n\n
Podigli su ga opet i iznijeli na nogostup uz cestu. Tamo ih je, raskriljenih vrata, \u010dekao furgon mrtva\u010dnice. Mrtvozornici su iz njega izvukli metalni sanduk u obliku lijesa. Polo\u017eili su starca u sanduk, pokrili ga poklopcem od lima i ukrcali u prtlja\u017eni prostor. Furgon je bio pun do vrha. U prostoru za teret stajali su, slo\u017eeni u tri kata, isti takvi metalni ljesovi, uredno poredani poput brio\u0161a u pe\u0107nici, puni ili prazni, njih deseci. Furgon je nosio svoj teret, dnevnu \u017eetvu splitskih mrtvih.<\/p>\n\n\n\n
Stajao je tamo i promatrao taj prizor sve dok se furgon nije zatvorio, a kamion oti\u0161ao. A onda, kad je kamion nestao s vidika, zapalio je cigaretu, otpuhao dim i odmah je bacio.<\/p>\n\n\n\n
\u2026.<\/p>\n\n\n\n
Te no\u0107i, popio je dva normabela, ali je svejedno spavao lo\u0161e. Dugo se prevrtao po krevetu i gnje\u010dio jastuk, ali san mu nije htio na o\u010di, a um mu se nije mogao odlijepiti od te zloslutne slike: slike mrtvih koji le\u017ee u limenim ki\u0161trama, poslo\u017eeni na police.<\/p>\n\n\n\n
Ustao je i ogrnut dekom oti\u0161ao u kuhinju. Ubacio je vre\u0107icu filter kamilice u vodu i podgrijao je u mikrovalnoj pe\u0107i. Dok je uz stol ispijao \u010daj, iz sobe je doteturala Maja. Sjela je do njega. Kratko je \u0161utjela i promatrala ga prijekorno.<\/p>\n\n\n\n
-Nemoj molim te \u2013 rekla je napokon \u2013 Nemoj mi samo re\u0107i da te grize savjest.<\/p>\n\n\n\n
\u201eNisi to vidjela\u201c htio joj je odgovoriti Niko. Nisi vidjela o\u010dale spale s lica, vo\u0161tane, hladne potkoljenice, nisi opipala rigor mortis, gledala nutrinu tog furgona koji \u0107e jedan dan odvesti i tebe i mene. Niko je sve to pomislio, ali nije izustio, jer to i nije bilo ono \u0161to ga stvarno mu\u010di. Mu\u010dio ga je onaj klju\u010di\u0107 koji mu je uru\u010dio Ba\u0161i\u0107, i taj ljepljivi osje\u0107aj lagode koji ga je pro\u017eeo kad mu se mrtva\u010dev klju\u010d na\u0161ao na dlanu.<\/p>\n\n\n\n
-Nema te \u0161to gristi savjest \u2013 re\u010de Maja \u2013 Zasjeo je na va\u0161e i u\u017eivao pedeset godina. Ra\u0161irio se lagodno, bez kredita, bez stanarine, na tvojoj didovini, na dida Armandovim trudima.<\/p>\n\n\n\n
-Zamisli \u0161to bi bilo da ste taj stan sa\u010duvali? – nastavila je, sad pomalo ljutito – Zamisli da ste ga cijelo vrijeme imali? Misli\u0161 da bi ti dida onako umro? Misli\u0161 da bi ti otac onako svisnuo, poslije Jerkove smrti? Misli\u0161 da bi Jerko oti\u0161ao u Nigeriju na platformu, i onako glupo zaglavio?<\/p>\n\n\n\n
Zastala je na\u010das, kao da su zadihala, a onda nastavila tiradu, povi\u0161enog tona, kao da vri\u0161ti, ali jo\u0161 uvijek \u0161aptom.<\/p>\n\n\n\n
-Misli\u0161 li \u2013 rekla je \u2013 Misli\u0161 da bi ti dite sad bilo di je? Pet hiljada kilometara odavde, u Vancouveru? Misli\u0161 li da bi Darku trebao Vancouver da je imao sto kvadrata usred centra, pet minuta od katedrale? Misli\u0161 da bi sad s unukom pri\u010da preko Skypea? Sve ti je to taj Vujnovi\u0107 uzeo. Uzeo, i ni hvala ti nije rekao, ni tebi, ni ocu, ni didi. Uzeo je kao da mu je to bilo pravo.<\/p>\n\n\n\n
Dok je govorila, Niko je promatrao. Bila je ljuta, i kao svaki put kad je Maja ljuta, za\u0161iljila se, na sljepoo\u010dnicama su joj izbila tanke modre \u017eilice kao da je svemirka. \u201eNemoj ga \u017ealiti. Sebe \u017eali. Svog oca \u017eali\u201c, ponavljala je, gnje\u010dila nervozno nekakvu kuhinjsku krpu, a njen ljuti monolog promicao je pokraj njega kao neugodni, monotoni \u0161um. \u201eBog mu da pokoj. Ali drago mi je da je umro. Drago!\u201c rekla je naposljetku, pa ustala, a Niko je gledao za njom u prazni hodnik u koji je zamakla.<\/p>\n\n\n\n
-Jo\u0161 ne\u0161to \u2013 dometnula mu je iz spava\u0107e sobe \u2013 sutra \u0107e se pojaviti ta nekakva\u2026 Lucija. Rodica. Pusti je u ku\u0107u, to mora\u0161. Nek uzme \u0161to ho\u0107e od star\u010devih stvari. I to je to. Da joj ne bi neke ideje pale na pamet.<\/p>\n\n\n\n
Rekla je to i za\u017eeljela mu laku no\u0107. Niko je ostao oprati \u0161alicu \u010daja, a onda po\u0161ao za njom. Dok je do\u0161ao u spava\u0107u sobu, Maja je ve\u0107 spavala, a umjesto \u017eu\u010dljive ljutnje, lice joj je zra\u010dilo mir.<\/p>\n\n\n\n
\u2026.<\/p>\n\n\n\n
Kad su sutra ujutro stigli u \u0106iril i Metodovu, Ba\u0161i\u0107 ih je sa\u010dekao. Stajao je pred vratima i pru\u017eio im papiri\u0107 s porukom. \u201eVujnovi\u0107eva rodica\u201c rekao je, \u201edolazi sutra, na pogreb. Htjela bi pregledati barbine stvari. Moli da netko bude ovdje u deset.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Otklju\u010dali su stan, rastvorili prozore i upalili sva svjetla. Maja je \u0161etala stanom pona\u0161aju\u0107i se kao kupac. Pootvarala je ormare i kredence, kriti\u010dkim pogledom promatrala poku\u0107stvo, sagove i gomilu novina. Prou\u010davala je pituru, parket, uti\u010dnice i kutne letve, vagala i analizirala mane.<\/p>\n\n\n\n
-Ovdi \u0107e sve \u017eivo trebat pobacat \u2013 rekla je na koncu, zga\u0111eno.<\/p>\n\n\n\n
-Moramo pri\u010dekat tu rodicu. Mo\u017eda \u0107e nju ne\u0161to zanimat.<\/p>\n\n\n\n
-Koga bi ovo moglo zanimat?<\/p>\n\n\n\n
U\u0161la je u hodnik i po\u010dela s reda otvarati sve prostorije. Pregledala je ostavu, manju kuhinju i nu\u017enik, \u010dije stanje je komentirala grimasom zabrinutog ga\u0111enja. A onda je do\u0161la do modrih vrata na sredini hodnika. Cimnula je kvaku, ali su vrata bila zaklju\u010dana.<\/p>\n\n\n\n
-\u0160to je ovo? \u2013upita.<\/p>\n\n\n\n
-Vrata za uli\u010dne sobe. Tamo smo mi stanovali.<\/p>\n\n\n\n
-Zaklju\u010dano je.<\/p>\n\n\n\n
-Tu negdje mora bit klju\u010d.<\/p>\n\n\n\n
Pregledali su ladice oba kantunala i \u0161kafetin kuhinjskog stola. Kopali su po starim vrpcama i rokelima, me\u0111u kutijama \u017eigica, pe\u010datima od voska i baterijama iz kojih je davno iscurila kiselina. Naposljetku je Maja u pretincu \u010detki za cipele prona\u0161la bunt starih klju\u010deva vezanih \u0161pagom. Oprobali su svaki, ali ni jedan nije ulazio u bravu modrih vrata.<\/p>\n\n\n\n
Potra\u017eili su Ba\u0161i\u0107a. Debeli starac dovukao se do predsoblja i sa \u010du\u0111enjem pogledao modra vrata. \u201eDao sam vam sve \u0161to imam\u201c, rekao je, \u201eOva vrata nosam nikad vidio otvorena. Mislio sam uvijek da je to neka ostava.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201ePusti to\u201c, rekla je Maja, \u201epo\u010dnimo sre\u0111ivat ovo sme\u0107e. Klju\u010d se mora pojavit odnekud, u nekom trenutku.\u201c Otvorila je paket kesa za otpad, i po\u010dela u njih trpati najo\u010ditije sme\u0107e \u2013 novine, boce, stare krpe. Kad je napunila \u010detiri kese, poslo\u017eila ih je uz vrata na kup. Otvorila je kredencu i njoj spazila polupraznu kutiju filter \u010daja. \u201eBa\u0161 mi ovo treba, da me dezinficira od ove \u0161porkice\u201c, rekla je, nato\u010dila vode u Vujnovi\u0107ev \u010dajnik i stavila da uzavri. Kad je \u010daj bio gotov, ulila ga je u \u0161alice, pa jednu stavila pred Niku.<\/p>\n\n\n\n
\u201ePij\u201c rekla je i sjela. Niko je stajao uz kuhinjski stol i gledao preda se – u Vujnovi\u0107ev \u010daj u Vujnovi\u0107ev \u0161alici, \u0161alici iz koje se k svodu uspinjala vru\u0107a para. Gledao je \u0161alicu i znao da \u0107e u jednom trenutku morati svladati odvratnost, da \u0107e tu \u0161alicu morati uzeti u ruke i otpiti prvi gutljaj.<\/p>\n\n\n\n
\u2026..<\/p>\n\n\n\n
Prvih trinaest godina \u017eivota, proveo je tamo. Proveo ih je u \u0106iril i Metodovoj 16, drugi kat, u te dvije sobe s balkonom koje su se pru\u017eale s uli\u010dne strane dida Armandovog stana.<\/p>\n\n\n\n
Spavao je na rasklopljenom kau\u010du, u o\u010devoj i materinoj sobi, uz nonin stoli\u0107 za kartanje. Doma\u0107e je radove pisao na pisa\u0107em stolu uz materin krevet, stolu u koji je s donje strane urezao Hajdukov<\/em> sastav iz ’71. Dane je provodio na balkonu koji je gledao na drvored murvi i kolnik. Ali \u2013 slobodno vrijeme, vrijeme igre \u2013 provodio je najvi\u0161e na zajedni\u010dkom hodniku. Hodniku koji je bio ni\u010diji, i upravo zato poluprazan i taman, ispra\u017enjen od \u017eivota, prolazni me\u0111usvijet u kojem se nitko nije zadr\u017eavao ni osje\u0107ao ugodno.<\/p>\n\n\n\nNiko ga je zato volio. Volio je \u010dupavi tepih koji je u njegovoj uobrazilji lako postajao tex-mex granica, boji\u0161nica u El Alameinu, bosanski kanjon u kojem partizanski bomba\u0161i sa\u010dekuju njema\u010dki konvoj. Volio je ornamentirani obrub tepiha, prugu taman toliko \u0161iroku da se na njoj mimoi\u0111u dva Polytoys<\/em> auti\u0107a, i da fingira prometnicu. Volio je polutamu hodnika, o\u0161tre sjene po rubovima, neosvijetljene zakutke iz kojih su u njegovoj uobrazilji izvirivali Manjinjorgo i Krampus. A volio je i Vujnovi\u0107eva vrata od mlije\u010dnog \u017eutog stakla, vrata kroz koja se naslu\u0107ivalo taman toliko zvuka i slike da mu ono \u0161to je za vratima potpiri znati\u017eelju.<\/p>\n\n\n\nU trinaest godina, u Vujnovi\u0107evoj je sobi bio jedva dvaput ili triput: obi\u010dno kad bi ga tata ili none sustanaru poslali s porukom, dosljedni na\u010delu da s njim komuniciraju tek koliko je nu\u017eno. Ipak, ako u Vujnovi\u0107evu sobu nije ulazio, ta je soba bila predmet njegovog predanog \u0161pijunskog prou\u010davanja. Oslu\u0161kivao ju je iza vrata, prou\u010davao kroz mutno staklo neodre\u0111ene obrise i mrlje u pokretu, nastoje\u0107i iz tih apstraktnih zvukova i ma\u010da razabrati \u0161to se s onu stranu zbiva. Dou\u0161ni\u010dku bi rabotu po\u010deo nakon tri, kad bi se stari \u010dinovnik vratio s posla. \u010cuo bi iznutra zvukove friganja ili kr\u010dkanja \u0161al\u0161e, osjetio miris pirjanog \u010de\u0161njaka i slu\u0161ao monotoni glas spikera koji \u010dita radijske vijesti. Rijetko \u2013 ali zaista rijetko \u2013 s one bi strane \u017eutog stakla \u010duo glasove: \u010de\u0161\u0107e mu\u0161ke, malo kad \u017eenske.<\/p>\n\n\n\n
A onda je, jedne subote tamo ranih sedamdesetih, Vujnovi\u0107a posjetila neka \u017eena. Kad je u\u0161la u njegovu sobu, vrata je zatvorila nehajno pa je izme\u0111u vratnice i \u0161toka ostao pun pedalj razmaka. Niko je \u010du\u010dao iza vrata i kroz taj pedalj pritvorenih vrata uhodio. Vujnovi\u0107 je sjedio uz kuhinjski stol sa \u0161alicom kave. Njemu preko puta sjedila je \u017eena srednjih godina, a njoj uz skute tamnokosa djevoj\u010dica. Vujnovi\u0107 i neznanka razgovarali su tiho, glasom koji se povremeno spu\u0161tao u \u0161apat. Govorili su o politici, spominjali Jugoslaviju i Tita, Njema\u010dku i neka njema\u010dka imena koja su Niki zvu\u010dala kao iz partizanskog filma. A onda je Vujnovi\u0107 podigao glas i djevoj\u010dici rekao \u201eLucija, mi\u0161u, uzmi napolitanke\u201c. Djevoj\u010dica je posegla rukom u staklenu frutjeru, zgrabila \u0161aku napolitanki od bajama, i naglo se osvrnula. Dugim i indiferentnim pogledom zapiljila se u njega, koji je kle\u010dao na podu i kroz pedalj poluotvorenih vrata uhodio prizor. Djevoj\u010dica ga je osmotrila pogledom, kao da ga osvjetljava farom ru\u010dne lampe. Sasje\u010den od straha, \u010dekao je kad \u0107e upozoriti odrasle i raskrinkati njegovu \u0161pijuna\u017eu. Ali, djevoj\u010dica ga je gledala i gledala, a onda u jednom \u010dasu naprosto izgubila interes, skrenula pogled i rekla \u201eMama, ja bi doma.\u201c \u201eSad \u0107emo, Lucija\u201c, odgovorila je neznanka.<\/p>\n\n\n\n
Lucija- tako se zvala. Djevoj\u010dica Lucija. A sada, \u010detrdeset godina poslije, sjedi u istoj sobi u kojoj je sjedila ona, i \u010deka tu istu Luciju. \u010ceka da do\u0111e iz Muenchena da obave primopredaju, da iz stana istjeraju sjenu njezinog barbe, kao da nije nikad postojao.<\/p>\n\n\n\n
Niko stoji u Vujnovi\u0107evoj sobi. Otvorio je prozor da se stan dobro razra\u010di, raskrilio ulazna vrata i sjeo uz stol dok uzvanica ne do\u0111e. Dok je i\u0161\u010dekuje, pogled mu pada na kau\u010d, a na kau\u010du na istu onu deku u kojoj je prekju\u010der nosio le\u0161. Deka sada le\u017ei nehajno ba\u010dena na kau\u010d, ba\u0161 kao da ju je ostavio netko tko je oti\u0161ao do fri\u017eidera po \u010da\u0161u mlijeka.<\/p>\n\n\n\n
A onda je, to\u010dno u deset, Vujnovi\u0107eva ne\u0107akinja do\u0161la. Niko je za\u010duo korake iz portuna i na vratima spazio \u017eenu u crnini. Imala je ozbiljno, izduljeno lice i podo\u010dnjake od putovanja. Prepoznao je sli\u010dnost. Imala je istu garavu kosu i tugaljiv izraz.<\/p>\n\n\n\n
U\u0161la je u stan i pristupila mu. Kratko se ne\u0107kala \u2013 kao da nije sigurna ho\u0107e li je prihvatiti \u2013 a onda mu pru\u017eila ruku.<\/p>\n\n\n\n
-Dakle, gotovo je \u2013 rekla je \u2013 mora da vam je laknulo.<\/p>\n\n\n\n
-Ne veselim se ni\u010dijoj smrti.<\/p>\n\n\n\n
-Nemojte lagati. Nitko vam ne zamjera. I ja bih ga na va\u0161em mjestu vjerojatno htjela istjerati.<\/p>\n\n\n\n
-Ja sam samo htio \u0161to je moje.<\/p>\n\n\n\n
-Znam. Ali, morate ga shvatiti. On je htio umrijeti na miru. Umrijeti gdje je proveo \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n
\u0160utjeli su neko vrijeme, a onda Niko prekine ti\u0161inu.<\/p>\n\n\n\n
-Ne bih vas htio remetiti u poslu. Izvolite, do\u0161li ste ovdje po stvari.<\/p>\n\n\n\n
-Ne budite smije\u0161ni \u2013 odgovorila je. \u2013 Ni po kakve stvari nisam do\u0161la. Pa tu nema ni\u0161ta. Ima ne\u0161to namje\u0161taja, koji ne vrijedi transportirati. Drugo je sve stare\u017e.<\/p>\n\n\n\n
-Ali, za\u0161to ste onda poru\u010dili da do\u0111em?<\/p>\n\n\n\n
-Do\u0161la sam vas pozvati na pogreb. Znam da ina\u010de ne biste, nakon tolikog sudovanja. Ali- ja vas molim da do\u0111ete.<\/p>\n\n\n\n
Ustala je i opet mu pru\u017eila ruku. Krenula je prema vratima, ali prije nego \u0161to je izi\u0161la, Niko je zaustavi pitanjem.<\/p>\n\n\n\n
-Recite mi \u2013 rekao je – Nemate li vi mo\u017eda klju\u010d od soba s uli\u010dne strane?<\/p>\n\n\n\n
Pogledala ga je ispitiva\u010dki.<\/p>\n\n\n\n
-Nemam \u2013 rekla je. \u2013 Niti znam tko ima. Barba nikad nije tamo ulazio. Uvijek je bilo zaklju\u010dano. Govorio je da to nije njegovo. Tako je govorio: da mu to ne pripada.<\/p>\n\n\n\n
Rekla je to, i izi\u0161la, mahnuv\u0161i na pozdrav.<\/p>\n\n\n\n
\u2026.<\/p>\n\n\n\n
O\u010dekivao je da \u0107e Vujnovi\u0107ev pogreb biti pogreb starog samca. Pet -\u0161est ljudi iza kapsila, pokoji susjed ili \u0161kverski umirovljenik, te Lucija, sama, u crnini, kao bijedni nadomjestak rodbine.<\/p>\n\n\n\n
Ali, kad je stigao na Lovrinac, iznenadio se. U najavljeno vrijeme \u2013 tri i \u010detvrt \u2013 u grobljanskoj se kapeli svetog Roka skupilo pristojno mno\u0161tvo. Iza odra je spazio Luciju kojoj su neznanci u defileu izra\u017eavali su\u0107ut. Spazio je i mladog sve\u0107enika, Ba\u0161i\u0107a i par susjeda iz \u0106iril i Metodove, starijih i pogrbljenijih nego posljednji put kad ih je vidio. Ali, osim njih, uz odar se skupio sve neki nepoznat svijet svih dobi, starih i djece, velikom ve\u0107inom \u017eena. Prelazio je pogledom preko te anonimne gomile i nastojao shvatiti \u0161to ih je vezivalo sa starcem \u2013 posao, familija, susjedstvo ili podrijetlo.<\/p>\n\n\n\n
Tijekom pogreba dr\u017eao se u pozadini i podalje. Iza tu\u0111ih tjemena nazirao je sve\u0107enika koji ma\u0161e svetom vodicom, \u010duo molitvu, grebanje lopata i zvuk zemljanog slapa koji se stu\u0161tio preko lijesa od jasenovine. Nije bilo truba\u010da, ni muzike, ni pla\u010da. Kad je grob zatrpan, masa se razi\u0161la u ti\u0161ini, a on je pri\u0161ao Luciji. Stegnuo joj je ruku na su\u0107ut. Uzvratila mu je stisak.<\/p>\n\n\n\n
Nakon pogreba, zaputio se u \u0106iril i Metodovu. Parkirao je kod \u017eupanijskog suda, u pekari kupio burek za ru\u010dak i bunt plasti\u010dnih kesa za sme\u0107e. Kanio je u stanu ostati cijeli dan, i o\u010distiti \u0161to vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Po\u010deo je od fri\u017eidera. Utrpao je u sme\u0107e svu zaostalu hranu, uklju\u010duju\u0107i i na\u010deti paket jaja, koji je nakon malo premi\u0161ljanja hitnuo u kesu. U fri\u017eider je potom polo\u017eio svoj ru\u010dak \u2013 burek i sok od breskve.<\/p>\n\n\n\n
Potom se prihvatio robe. Na jednu stranu izdvojio je rublje, pid\u017eame i dotrajale komade, i surgao ih u otpad. Ono malo odje\u0107e \u0161to je donekle izgledalo doli\u010dno odvojio je u jutenu bor\u0161u da odnese u Caritas. Na koncu se prihvatio knjiga. Bilo ih je malo i bile su banalne: pokoji rje\u010dnik, nekoliko romana, Dumas, Stendhal, Gorki, \u0160enoa i Zagorka. Na stranu je odvojio frazeolo\u0161ki rje\u010dnik i nepotpuni komplet tehni\u010dke enciklopedije. Ostale je knjige izdvojio u zasebnu kesu, a onda zaklju\u010dio da to nema smisla, pa i njih bacio u otpad.<\/p>\n\n\n\n
A onda je u kese sme\u0107a po\u010deo trpati sve ostalo, s reda- stare plasti\u010dne posude i cjedila, \u0161tipaljke, baterije, budilnik, vrpce i obrube, \u0161kvorcane pjate, \u010da\u0161e mutne od kamenca i aljkavog pranja. Cijeli jedan \u017eivot rastao je i rastao postaju\u0107i planina beskorisna sme\u0107a. Nikakvo \u010dudo da se Vujnovi\u0107 nije htio seliti, pomislio je.<\/p>\n\n\n\n
Oko tri je ru\u010dao, pa nastavio raditi. Sredinom popodneva sagledao je svojih ruku djela: piramidu od desetak ili petnaest velikih crnih kesa, kesa u koje je spakirao Vujnovi\u0107ev \u017eivot da bi ga stu\u0161tio u kontejner. Oprao je ruke, prebrisao sa stola mrvice ru\u010dka i po\u010deo kese iznositi do kontejnera, dvije po dvije.<\/p>\n\n\n\n
A onda je, kad se nakon druge ili tre\u0107e ture vra\u0107ao u stan praznih ruku, pokraj poluotvorenih ulaznih vrata spazio neznanku.<\/p>\n\n\n\n
Stajala je to\u010dno pred vratima, plaho, kao da kani u\u0107i, ali se skanjuje. Bila je te\u0161ko odredivih godina, izme\u0111u srednje dobi i starosti. Visoka i suhonjava, doimala se bezli\u010dno, jedno od onih lica koje zaboravite u hipu. Neznanka je u rukama dr\u017eala dje\u010djeg medvjedi\u0107a u plavoj kecelji s nacrtanim mjesecima, i to je bilo jedino \u0161to je na njoj skretalo pa\u017enju.<\/p>\n\n\n\n
-Tra\u017eite nekog? \u2013 upitao ju je.<\/p>\n\n\n\n
-Gospodin koji ovdje stanuje- njega nema?<\/p>\n\n\n\n
-On je umro. Ja sam vlasnik stana. Mogu Vam pomo\u0107i?<\/p>\n\n\n\n
Zbunjena novo\u0161\u0107u, stajala je na polukatu stepeni\u0161ta i promatrala ga. Gledala ga je kako ulazi u stan praznih ruku i izlazi iz njega s nabreklim kesama. Promatrala ga je s \u010du\u0111enjem, nepomi\u010dno, kao da prou\u010dava ne\u010diju bizarnu razbibrigu. Niko se dvojio na\u010das smije li je ostaviti samu pred otvorenim stanom \u2013 ali, u stanu ionako nije bilo ni\u010deg \u0161to bi vrijedilo ukrasti.<\/p>\n\n\n\n
Kad se vratio, neznanke vi\u0161e nije bilo, a polukat je bio prazan. Nastavio je s radom i do ve\u010deri o\u010distio kuhinju, ispraznio ostavu i iznio preostale kese. Na koncu se osvrnuo: sredina predsoblja, gdje je maloprije bilo gorje plasti\u010dnih kesa, bila je sad \u010dista i prazna. Od Vujnovi\u0107eve ostav\u0161tine, preostalo je otpraviti samo jo\u0161 poku\u0107stvo, i onda je gotovo.<\/p>\n\n\n\n
Mrak je ve\u0107 padao. Izvadio je iz fri\u017eidera ostatke objeda, isklju\u010dio ga iz struje, zaklopio \u0161kure i zatvorio prozore. Prije izlaska pre\u0161ao je cijeli stan da pogasi svjetla. A onda je spazio ne\u0161to \u0161to do tog \u010dasa nije uo\u010dio.<\/p>\n\n\n\n
Stajao je u hodniku, pokraj modrih zaklju\u010danih vrata, vrata uli\u010dne sobe. Na podu uz vrata uo\u010dio je ne\u0161to i sagnuo se da promotri. Uz modra vrata, nalazio se pli\u0161ani medvjedi\u0107. Bio je iskrzan po rubovima, o\u010dito star. Imao je plavu kecelju po kojoj su bili narisani mjeseci.<\/p>\n\n\n\n
Uzeo ga je u ruke, a potom zbunjen polo\u017eio na pod, gdje ga je i na\u0161ao.<\/p>\n\n\n\n
Ovu pri\u010du sam “skinuo” sa stranice juricapavicic.net<\/a><\/strong>. Ostatak pri\u010de prona\u0111ite i pro\u010ditajte tamo. Samo jedan klik. Nije u redu \u010doviku ukrest cilu pri\u010du. <\/em><\/p>\n\n\n\n<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ba\u0161i\u0107 ga je tog jutra nazvao rano, ve\u0107 iza sedam. Bila je jesenja subota, kroz \u0161kure je prodiralo olovnosivo svjetlo, a Niko je mirovao u krevetu, moren nesanicom, i promatrao Majino tijelo kako se pod poplunom nadima u ritmu izdisaja. Promatrao je svjetlost koja osvaja uglove sobe, kad je ti\u0161inu prekinulo zvono telefona. Dovukao se …<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4125,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[888,889,890],"class_list":["post-4124","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","","category-vijesti","tag-jurica-pavicic","tag-prica","tag-tabernakul"],"yoast_head":"\n
Jurica Pavi\u010di\u0107 - Tabernakul - odabrano<\/title>\n<meta name=\"description\" content=\"Ba\u0161i\u0107 ga je tog jutra nazvao rano, ve\u0107 iza sedam.Bila je jesenja subota, kroz \u0161kure je prodiralo olovnosivo svjetlo, a Niko je mirovao u krevetu, moren nesanicom, i promatrao Majino tijelo kako se pod poplunom nadima u ritmu izdisaja. Promatrao je svjetlost koja osvaja uglove sobe, kad je ti\u0161inu prekinulo zvono telefona. Dovukao se do aparata i s druge strane za\u010duo hrapavi stara\u010dki bariton. \u201eBa\u0161i\u0107 ovdje\u201c.\" \/>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Jurica Pavi\u010di\u0107 - Tabernakul - odabrano\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Ba\u0161i\u0107 ga je tog jutra nazvao rano, ve\u0107 iza sedam.Bila je jesenja subota, kroz \u0161kure je prodiralo olovnosivo svjetlo, a Niko je mirovao u krevetu, moren nesanicom, i promatrao Majino tijelo kako se pod poplunom nadima u ritmu izdisaja. Promatrao je svjetlost koja osvaja uglove sobe, kad je ti\u0161inu prekinulo zvono telefona. Dovukao se do aparata i s druge strane za\u010duo hrapavi stara\u010dki bariton. \u201eBa\u0161i\u0107 ovdje\u201c.\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"odabrano\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2024-08-26T18:02:08+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2024-08-28T08:57:05+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/odabrano.com\/wp-content\/uploads\/2024\/08\/jurica.jpeg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"1000\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"673\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"admin\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"admin\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"24 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/\"},\"author\":{\"name\":\"admin\",\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/460f2b14657879743f23c4f6a7cd3236\"},\"headline\":\"Jurica Pavi\u010di\u0107 – Tabernakul\",\"datePublished\":\"2024-08-26T18:02:08+00:00\",\"dateModified\":\"2024-08-28T08:57:05+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/\"},\"wordCount\":5980,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/460f2b14657879743f23c4f6a7cd3236\"},\"keywords\":[\"jurica pavi\u010di\u0107\",\"pri\u010da\",\"tabernakul\"],\"articleSection\":[\"Vijesti\"],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/\",\"url\":\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/\",\"name\":\"Jurica Pavi\u010di\u0107 - Tabernakul - odabrano\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/#website\"},\"datePublished\":\"2024-08-26T18:02:08+00:00\",\"dateModified\":\"2024-08-28T08:57:05+00:00\",\"description\":\"Ba\u0161i\u0107 ga je tog jutra nazvao rano, ve\u0107 iza sedam.Bila je jesenja subota, kroz \u0161kure je prodiralo olovnosivo svjetlo, a Niko je mirovao u krevetu, moren nesanicom, i promatrao Majino tijelo kako se pod poplunom nadima u ritmu izdisaja. Promatrao je svjetlost koja osvaja uglove sobe, kad je ti\u0161inu prekinulo zvono telefona. Dovukao se do aparata i s druge strane za\u010duo hrapavi stara\u010dki bariton. \u201eBa\u0161i\u0107 ovdje\u201c.\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/\"]}]},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/odabrano.com\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Jurica Pavi\u010di\u0107 – Tabernakul\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/#website\",\"url\":\"https:\/\/odabrano.com\/\",\"name\":\"odabrano\",\"description\":\"news portal koji nudi odabrane vijesti i informacije\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/460f2b14657879743f23c4f6a7cd3236\"},\"alternateName\":\"vijesti i informacije iz Hrvatske i svijeta\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/odabrano.com\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":\"required name=search_term_string\"}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":[\"Person\",\"Organization\"],\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/460f2b14657879743f23c4f6a7cd3236\",\"name\":\"admin\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/odabrano.com\/wp-content\/uploads\/2024\/04\/dolar.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/odabrano.com\/wp-content\/uploads\/2024\/04\/dolar.jpg\",\"width\":1216,\"height\":519,\"caption\":\"admin\"},\"logo\":{\"@id\":\"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/image\/\"},\"sameAs\":[\"http:\/\/odabrano.com\"],\"url\":\"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/author\/sokolneno_u3xb387h\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Jurica Pavi\u010di\u0107 - Tabernakul - odabrano","description":"Ba\u0161i\u0107 ga je tog jutra nazvao rano, ve\u0107 iza sedam.Bila je jesenja subota, kroz \u0161kure je prodiralo olovnosivo svjetlo, a Niko je mirovao u krevetu, moren nesanicom, i promatrao Majino tijelo kako se pod poplunom nadima u ritmu izdisaja. Promatrao je svjetlost koja osvaja uglove sobe, kad je ti\u0161inu prekinulo zvono telefona. Dovukao se do aparata i s druge strane za\u010duo hrapavi stara\u010dki bariton. \u201eBa\u0161i\u0107 ovdje\u201c.","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"Jurica Pavi\u010di\u0107 - Tabernakul - odabrano","og_description":"Ba\u0161i\u0107 ga je tog jutra nazvao rano, ve\u0107 iza sedam.Bila je jesenja subota, kroz \u0161kure je prodiralo olovnosivo svjetlo, a Niko je mirovao u krevetu, moren nesanicom, i promatrao Majino tijelo kako se pod poplunom nadima u ritmu izdisaja. Promatrao je svjetlost koja osvaja uglove sobe, kad je ti\u0161inu prekinulo zvono telefona. Dovukao se do aparata i s druge strane za\u010duo hrapavi stara\u010dki bariton. \u201eBa\u0161i\u0107 ovdje\u201c.","og_url":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/","og_site_name":"odabrano","article_published_time":"2024-08-26T18:02:08+00:00","article_modified_time":"2024-08-28T08:57:05+00:00","og_image":[{"width":1000,"height":673,"url":"https:\/\/odabrano.com\/wp-content\/uploads\/2024\/08\/jurica.jpeg","type":"image\/jpeg"}],"author":"admin","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"admin","Est. reading time":"24 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/"},"author":{"name":"admin","@id":"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/460f2b14657879743f23c4f6a7cd3236"},"headline":"Jurica Pavi\u010di\u0107 – Tabernakul","datePublished":"2024-08-26T18:02:08+00:00","dateModified":"2024-08-28T08:57:05+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/"},"wordCount":5980,"publisher":{"@id":"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/460f2b14657879743f23c4f6a7cd3236"},"keywords":["jurica pavi\u010di\u0107","pri\u010da","tabernakul"],"articleSection":["Vijesti"],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/","url":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/","name":"Jurica Pavi\u010di\u0107 - Tabernakul - odabrano","isPartOf":{"@id":"https:\/\/odabrano.com\/#website"},"datePublished":"2024-08-26T18:02:08+00:00","dateModified":"2024-08-28T08:57:05+00:00","description":"Ba\u0161i\u0107 ga je tog jutra nazvao rano, ve\u0107 iza sedam.Bila je jesenja subota, kroz \u0161kure je prodiralo olovnosivo svjetlo, a Niko je mirovao u krevetu, moren nesanicom, i promatrao Majino tijelo kako se pod poplunom nadima u ritmu izdisaja. Promatrao je svjetlost koja osvaja uglove sobe, kad je ti\u0161inu prekinulo zvono telefona. Dovukao se do aparata i s druge strane za\u010duo hrapavi stara\u010dki bariton. \u201eBa\u0161i\u0107 ovdje\u201c.","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/"]}]},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/2024\/08\/26\/jurica-pavicic-tabernakul\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/odabrano.com\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Jurica Pavi\u010di\u0107 – Tabernakul"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/odabrano.com\/#website","url":"https:\/\/odabrano.com\/","name":"odabrano","description":"news portal koji nudi odabrane vijesti i informacije","publisher":{"@id":"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/460f2b14657879743f23c4f6a7cd3236"},"alternateName":"vijesti i informacije iz Hrvatske i svijeta","potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/odabrano.com\/?s={search_term_string}"},"query-input":"required name=search_term_string"}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":["Person","Organization"],"@id":"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/460f2b14657879743f23c4f6a7cd3236","name":"admin","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/odabrano.com\/wp-content\/uploads\/2024\/04\/dolar.jpg","contentUrl":"https:\/\/odabrano.com\/wp-content\/uploads\/2024\/04\/dolar.jpg","width":1216,"height":519,"caption":"admin"},"logo":{"@id":"https:\/\/odabrano.com\/#\/schema\/person\/image\/"},"sameAs":["http:\/\/odabrano.com"],"url":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/author\/sokolneno_u3xb387h\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4124","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4124"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4124\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4166,"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4124\/revisions\/4166"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4125"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4124"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4124"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/odabrano.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4124"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}