Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan

Smaknuće hrvatskih plemića Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 30. travnja 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu jedan je od najtragičnijih događaja u hrvatskoj povijesti. Ovaj čin označio je kraj pokušaja hrvatskog i ugarskog plemstva da se odupru apsolutističkoj vlasti Habsburgovaca i obrane prava svojih zemalja.

Urota protiv Habsburgovaca

Nakon što su Turci poraženi kod Beča 1664., habsburški car Leopold I. sklopio je s njima nepovoljan Vašvarski mir, čime su Hrvati i Ugari ostali nezadovoljni. Hrvatski ban Petar Zrinski i njegov šurjak Fran Krsto Frankopan, pripadnici moćnih plemićkih obitelji, odlučili su se suprotstaviti bečkom centralizmu i oduzimanju svojih posjeda. Udružili su se s ugarskim plemstvom u takozvanu Zrinsko-frankopansku urotu, tražeći pomoć od Francuske i Osmanlijskog Carstva.

Beč je, međutim, otkrio njihove pregovore i urotu doživio kao izdaju. Car je poslao poziv Zrinskom i Frankopanu da dođu na pregovore, a kada su se uputili u Beč u proljeće 1670., odmah su uhićeni i zatvoreni. U montiranom procesu osuđeni su na smrt.

Dan smaknuća

U rano jutro 30. travnja 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu, u tamnici pod svodovima dvorca, Zrinski je napisao svoje posljednje pismo supruzi Katarini, započevši riječima:
“Moje drago serce! Ne pišem ti za to da te rastužim, nego da ti javljeno bude moje poslednje zbogom!”

Nekoliko sati kasnije, izvedeni su na stratište. Prvo je smaknut Petar Zrinski – krvnik mu je jednom udarcem odsjekao glavu. Fran Krsto Frankopan, koji je u trenutku smaknuća imao samo 28 godina, prišao je mirno, poljubio krvavu sjekiru i rekao:
“Do nebesa nek se vine naša krvca nevina!”
Njegova glava pala je u drugom zamahu.

Posljedice i naslijeđe

Smaknuće Zrinskog i Frankopana označilo je kraj moći hrvatskog plemstva i početak još veće ovisnosti Hrvatske o Habsburgovcima. Njihove obitelji su protjerane, a imanja zaplijenjena. Međutim, njihova žrtva nije zaboravljena – danas se 30. travnja obilježava kao Dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, a njihove posljednje riječi uklesane su na njihovom zajedničkom grobu u Zagrebačkoj katedrali:

“Navik on živi ki zgine pošteno.”