Zoran Milanović, dosadašnji predsjednik Hrvatske, ostvario je uvjerljivu pobjedu u drugom krugu predsjedničkih izbora, osvojivši čak 74% glasova. Njegova dominacija nad protukandidatom Draganom Primorcem iz HDZ-a, koji je osvojio 26%, potvrđuje Milanovićev status kao jedne od najistaknutijih političkih figura u modernoj Hrvatskoj.
U pobjedničkom govoru održanom pred tisućama okupljenih pristaša u Zagrebu, Milanović je zahvalio biračima na povjerenju i podršci, istaknuvši kako će njegov drugi mandat biti usmjeren na “učvršćivanje Hrvatske kao suverene, pravedne i prosperitetne države”. “Ovo nije pobjeda samo mene kao pojedinca, već svih građana koji žele drugačiju, neovisnu Hrvatsku. Ruka pomirenja pružena je svima, bez obzira na političke ili ideološke razlike”, poručio je Milanović.
Ključni razlozi pobjede
Milanovićev uspjeh leži u njegovoj sposobnosti da poveže širok spektar birača. Tijekom kampanje uspio je pridobiti potporu lijevih birača, ali i dijela desnice nezadovoljne dugogodišnjom dominacijom HDZ-a. Njegovi euroskeptični stavovi i kritika NATO-a, iako kontroverzni, naišli su na plodno tlo među građanima koji su umorni od, kako Milanović kaže, “politikantstva bez rezultata”.
Uz to, mnogi birači odlučili su se za Milanovića jer “ne žele stavljati sva jaja u jednu košaru”. Prevlast HDZ-a u parlamentu i Vladi, u kombinaciji s mogućnošću da HDZ-ov kandidat osvoji i predsjedničku poziciju, stvorila je bojazan među građanima da bi prevelika koncentracija moći u rukama jedne političke opcije mogla ugroziti demokratsku ravnotežu.
Kritika protivnika
Tijekom kampanje, Milanović je u nekoliko navrata javno kritizirao Dragana Primorca, optužujući ga za uljepšavanje i pretjerano naglašavanje svojih profesionalnih i životnih uspjeha. U jednoj od televizijskih debata, Milanović je Primorca nazvao “japajalko”, aludirajući na njegovu sklonost da se često stavlja u prvi plan i ističe svoja postignuća, ponekad i iznad realnih okvira.
“Dragan Primorac je majstor samopromocije, ali to nije ono što Hrvatskoj treba. Trebaju nam ljudi koji znaju raditi, a ne oni koji samo pričaju o tome koliko su uspješni”, izjavio je Milanović tijekom kampanje. Ova kritika naišla je na odobravanje među biračima koji su već ionako bili skeptični prema Primorčevoj vjerodostojnosti i njegovim vezama s vladajućim HDZ-om.
Uloga HDZ-a i slabosti protukandidata
Dragan Primorac, unatoč solidnoj podršci u prvom krugu, nije uspio pridobiti birače izvan svoje baze. Njegova bliskost s aktualnim premijerom Andrejom Plenkovićem, kojeg mnogi doživljavaju kao simbol birokratske, “knjiške” politike podređene Bruxellesu, udaljila je dio konzervativnih i euroskeptičnih glasača.
Milanović je tijekom kampanje vješto iskoristio seriju korupcijskih skandala povezanih s HDZ-ovim ministrima, kojih je više od 30 bilo prisiljeno odstupiti tijekom Plenkovićeva mandata. Njegova poruka o potrebi dubinskih reformi i transparentnosti snažno je odjeknula među biračima, osobito onima koji su htjeli spriječiti dominaciju jedne političke opcije u svim granama vlasti.
Što očekivati u drugom mandatu?
Predsjednička funkcija u Hrvatskoj ima ograničene ovlasti, ali Milanović je tijekom prvog mandata pokazao da može značajno utjecati na politički diskurs. Njegove odluke, poput blokiranja pojedinih odluka vlade vezanih uz vanjsku politiku, pokazale su da ne namjerava biti samo simbolički vođa.
U drugom mandatu Milanović planira nastaviti borbu protiv korupcije, ojačati socijalnu pravdu i zaštititi hrvatske interese na međunarodnoj sceni. Iako kritičari upozoravaju da njegova retorika ponekad prelazi granice političkog bontona, Milanović je uspio mobilizirati građane nezadovoljne trenutnim stanjem i pružiti im nadu u promjene.
Kako će izgledati Hrvatska pod njegovim vodstvom u sljedećih pet godina, ostaje za vidjeti, ali jedno je sigurno – Milanović je učvrstio svoj status kao figura koja izaziva podjele, ali i pokreće emocije među biračima.