Kako bi izgledao nuklearni rat u Evropi?

U posljednjem mračnom eskaliranju ruske politike nuklearnog oružja, predsjednik Vladimir Putin je 25. septembra sugerirao da bi Kremlj mogao koristiti nuklearno oružje protiv bilo koje države koja napada Rusiju ako tu zemlju podržava nuklearna sila.

Ako bi Rusija pokrenula masivan nuklearni napad na Ukrajinu ili Zapadnu Evropu, kontinent ne bi mogao mnogo učiniti da ga zaustavi.

Pavel Podvig, viši istraživač na Institutu Ujedinjenih naroda za istraživanje razoružanja (UNIDIR), smatra se vodećim svjetskim zapadnim stručnjakom za rusko nuklearno oružje. On kaže da nema naznaka da je takva katastrofa igdje blizu toga da postane stvarnost, ali daje sumornu sliku o tome kako bi se nuklearni napad na Evropu odvijao.

“Ako bi došlo do neke vrste masovnog lansiranja – ili da je lansirano nekoliko [ruskih] projektila – onda je prilično nemoguće garantovati da će sve biti presretnuto”, kaže on.

Interne kalkulacije NATO-a navodno predviđaju da u slučaju sveopšteg napada iz Rusije, vojni blok ima “manje od 5 posto” od potrebne protuzračne odbrane.

Vjeruje se da Rusija drži oko 1.700 nuklearnih bojevih glava u više od 500 projektila koje se mogu lansirati u roku od nekoliko minuta iz hangara, mobilnih lansera, podmornica i aviona. Sjedinjene Države bi vjerovatno bile primarna meta, ali se zna da su mnogi od tih projektila namijenjeni Evropi.

Ali ako su raketne paljbe efektivno nezaustavljive, šta bi civili trebali učiniti u slučaju nuklearnog napada?

Neke evropske prijestonice održavaju nuklearna skloništa iz doba Hladnog rata koja se tiho obnavljaju. U Kijevu je nedavno ponovo otvoren nuklearni bunker i stavljen u upotrebu.

U Pragu, mreža hladnoratovskih bunkera bilježi porast interesovanja lokalnog stanovništva od ruske invazije na Ukrajinu 2022. Bunkeri su “još funkcionalni do danas, od pada socijalizma, i mogu se aktivirati ako je potrebno”, potvrdio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Jan Mikes, šef gradonačelnikovog odjela za upravljanje krizama u okrugu Prag 2.

Portparolka Češke vatrogasne spasilačke službe rekla je za RSE da je ta služba, počevši od 2023. godine, počela ažurirati “zahtjeve za sistem skloništa i sama skloništa”, bez davanja više detalja.

U njemačkoj dolini Ahr, u blizini Bona, Heike Hollunder, direktorica skloništa za nuklearne bombe koje sada radi kao muzej, izvijestila je o značajnom nedavnom povećanju broja posjetitelja.

“Interesovanje je poraslo, posebno mlađih ljudi, zbog rata u Ukrajini”, rekla je Hollunder za RSE. “Može li se bunker i dalje koristiti? Postoji li nuklearni bunker za vladu u Berlinu? Ovo su neka od glavnih pitanja.”

Ali takve drastične mjere opreza vjerovatno su uzaludne. Podvig kaže da bi ruski nuklearni napad dao dragocjeno malo vremena za bijeg u zaštićeno sklonište. Od lansiranja do udara u metu u centralnoj Evropi, procjenjuje Podvig, “bi bilo otprilike 10 minuta”.

Sjedinjene Države održavaju mrežu satelita koji mogu odmah uočiti trag rakete koja se lansira, ali taj sistem bi vjerovatno bio beskoristan zemljama koje su blizu Rusije.

“Sjedinjene Države imaju sve ove vrste sistema upozorenja – satelite i sve to. Ali sumnjam da bi se ova informacija mogla vrlo brzo ili uopšte podijeliti sa američkim saveznicima u evropskim državama”, kaže Podvig.

Mogućnosti onoga što bi moderno nuklearno oružje učinilo gradovima su mračne za čitanje. Jedna ruska raketa Topol-M eksplodirala bi u kilometar široku vatrenu kuglu koja bi spalila svaku živu stvar koju dotakne. U radijusu od 7 kilometara, nebrojeni civili bi umrli od teških opekotina i bili bi smrvljeni pod ruševinama zgrada uništenih udarnim talasom. Zatim bi došlo zračenje koje bi obuhvatilo mjesto eksplozije i otrovalo zrak i vodu.

Britanski vojni istoričar Basil Liddel Hart bio je svjedok ratne igre iz 1955. godine u kojoj je NATO prošao kroz scenario nuklearnog rata punih razmjera sa Sovjetskim Savezom. NATO je pobijedio u razmjeni, ali kako se hipotetička prašina slegla, skoro svako blago zapadnog svijeta ležalo je u ruševinama. Hart je kasnije to iskustvo opisao kao “veoma uznemirujuće”.

Pobjeda je, napisao je, “izgubila poentu”.

Sovjetski lider Nikita Hruščov je navodno rekao da će nakon sveopšteg nuklearnog rata “živi zavidjeti mrtvima”.

Podvig iz UNIDIR-a je oprezan u otkrivanju svojih kalkulacija.

“Samo pokušavam da ne razmišljam o tome jer znam neke katastrofalne scenarije koji su prilično loši”, kaže on.

Kao i na vrhuncu Hladnog rata, jedino teško sredstvo odvraćanja danas je obostrano osigurana destrukcija koju obezbjeđuju zalihe Zapada sa stotinama nuklearnih projektila, zajedno s kontroverznom politikom lansiranja na upozorenje (LOW).

LOW omogućava Sjedinjenim Državama da pokrenu uzvratne udare ako se otkriju dolazeći projektili, prije bilo kakvog udara na američko tlo. Ova politika bi spriječila da se američko nuklearno oružje uništi na licu mjesta, ali ostavlja otvorenom mogućnost greške – kraja civilizacije.

Uprkos stalnom rastu tenzija između Rusije i Zapada, Podvig kaže da nuklearna apokalipsa ostaje samo daleka perspektiva.

“Vjerujem da ćemo prije nego što dođe do toga, do stvarne mogućnosti, vidjeti dosta daljih koraka eskalacije”, kaže on.

Uz specifičnu retoriku, predviđa Podvig, “vidjeli bismo neko pomjeranje oružja i slične stvari”. Kaže da je uvjeren da je “malo vjerovatno da bi ovo moglo biti nešto iz vedra neba”.