odabrano news portal koji nudi odabrane vijesti i informacije
Kada su Dragan i njegova grupa Srba u lipnju 2023. stigli na beogradski aerodrom “Nikola Tesla”, imali su dokumente koji su svjedočili o višemjesečnom radu u inozemstvu za rusku građevinsku tvrtku.
Istina je, međutim, bila sasvim drugačija: svi su se vraćali kući s ratišta u Ukrajini, gdje su se nakon kratke vojne obuke na poligonima u blizini Moskve borili u ruskoj postrojbi “Vuk”.
Slučaj ove skupine najnoviji je dokaz postojanja podzemnog sustava koji osigurava međunarodno pokriće za angažmane s Balkana na frontu i sudjelovanje u ratu Rusije protiv Ukrajine – sukobu koji traje već desetljeće, počevši od aneksije Krima 2014., koja je eskalirala u invaziju punih razmjera kada su deseci tisuća regularnih ruskih vojnika prešli ukrajinsku granicu u veljači 2022.
Iako se na Telegramu, platformi popularnoj među vojnicima obje strane, povremeno mogu vidjeti njihove slike zamagljenih lica, nema pouzdanih procjena koliko se Srba borilo uz Ruse.
Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije, Ministarstvo vanjskih poslova i Sigurnosno-informativna agencija (BIA) nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Europa (RSE) koliko je državljana Srbije trenutno na frontu.
RSE je uspjela razgovarati s jednim od boraca, koji je angažiran kao plaćenik, nakon što mu je zagarantirana anonimnost. Njegovo svjedočenje daje detaljan prikaz njegovog osobnog osmomjesečnog iskustva tijekom 2022.-23. godina.
“Dragan”, koji je dva mjeseca bio na obuci i još šest mjeseci pod ugovorom o sudjelovanju u ratu u Ukrajini, dao je novinarima RSE-a dokumente i fotografije koje su im omogućile da potvrde njegovu ovdje iznesenu priču kroz neovisne izvore i otvorene podatke, osim u dijelovi gdje je drugačije navedeno.
Draganova priča o pogreškama zbog povjerenja u sumnjive posrednike i prezrive zapovjednike pokazuje kako Srbi, dijelom namamljeni “bratskim” entuzijazmom, odlaze u Rusiju da ih brzo obuče za ratovanje i pošalju u boj.
Također pruža rijedak uvid u naizgled stalan tok gubitaka među Srbima i drugim Balkancima u Ukrajini – kao i prekršena obećanja i druge razloge zašto se Dragan odlučio ne vratiti u Rusiju ili u rovove.
“Za njih ljudski život vrijedi onoliko koliko je vrijedio u vrijeme [Josifa] Staljina”, rekao je Dragan za RFE/RL, citirajući nasljeđe najbrutalnijeg i najozloglašenijeg sovjetskog diktatora kako bi opisao svoje iskustvo plaćenika.
“Jedan masovni posao, u kojem stradaju obični ljudi – mobilizirani ili plaćeni, svejedno.”
Sudjelovanje u stranim ratovima kazneno je djelo za koje je propisana kazna zatvora do osam godina otkako je Srbija postrožila zakone 2015. godine. Javna upozorenja predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na plaćeničke angažmane zaoštrena su od početka 2022. godine.
Istodobno, Srbija, koja je kandidat za članstvo u EU, izbjegla je pridruživanje sankcijama Rusiji i zadržala trgovinske i diplomatske veze s Moskvom.
Istraživanja pokazuju da gotovo polovica od sedam milijuna stanovnika Srbije još uvijek smatra Rusiju svojim glavnim saveznikom (daleko ispred Kine), a simbol “Z” kao potpora ruskim ratnim naporima često se može vidjeti diljem Srbije.
Detaljna analiza sudskih spisa u Srbiji od 2014. do danas pokazuje da je, unatoč službenim potvrdama da su se stotine Srba borile u Ukrajini u prvim godinama sukoba, samo 37 osoba osuđeno za sudjelovanje u ukrajinskom ratu i još jedna osoba za organiziranje takvog sudjelovanja .
U samo šest slučajeva izrečene su zatvorske kazne, dok se samo jedan odnosi na sudjelovanje u ratu nakon eskalacije sukoba 2022. godine.
Protiv navodnih “boraca” trenutno se ne vode postupci.
Putovanje dogovoreno sa Dejanom Berićem
Dragan, koji je u ranim tridesetima, dosad nije bio kazneno gonjen, pokazuje pregršt dokumenata koje su RSE-u dostavili sudovi.
Otputovao je u Moskvu sredinom studenog 2022. na obuku kako bi bio poslan u rat u Ukrajini. Sve se to odvijalo, kako kaže, na temelju planova koje je detaljno dogovorio s još jednim srpskim državljaninom Dejanom Berićem.
Berić je u inozemstvu od pridruživanja ruskim snagama u Ukrajini 2014. godine i ima “putovnicu” separatista koje podupire Rusija na okupiranim područjima Ukrajine.
Sebe naziva ratnim izvjestiteljem, ali je bio pod istragom Višeg javnog tužiteljstva u Beogradu zbog sudjelovanja u ratu. Berić nikada nije skrivao da je od 2014. vrbovao srpske borce u sukobe, a u svom posljednjem regrutacijskom videu na YouTubeu od 13. rujna tvrdio je da se spremao na put u Rusiju na “Putinov nalog”.
Berić i bosanski Srbin po imenu Davor Savičić povezani su s ruskom borbenom jedinicom koja je od svog osnutka negdje u vrijeme invazije 2022. godine nosila Savičićev kodni naziv “Vuk”.
Obojica su prošle godine javno progovorili o novačenju Srba za rat, uključujući i novačenje u zloglasnu Wagnerovu skupinu, bez obzira na prijetnje kaznenim progonom.
Dragan kaže da ga je, iako je bio uvjeren da će mu se Berić pridružiti ili voditi, vidio samo dva puta u Ukrajini, kada je Berić tamo snimao reklamne spotove.
Savičića, kojeg bosanskohercegovačke vlasti sumnjiče da je Wagnerov plaćenik, vidio je, kaže, u Avdijevki i Bahmutu. Ova dva ukrajinska grada uništena su u borbama ruskih i ukrajinskih snaga, uz velik broj civilnih žrtava i prisilno raseljavanje desetaka tisuća stanovnika.
Ni Berić ni Savičić nisu odgovorili na pitanja RSE-a poslana putem društvenih mreža.
Privučen mogućnošću da ‘pomognem bratskom ruskom narodu’
Dragan je posvjedočio da nije imao nikakvog prethodnog vojnog iskustva osim obveznog služenja vojnog roka od šest mjeseci, a za RSE je rekao da nikada nije bio uključen u nacionalističke skupine niti je bio posebno politički aktivan.
Privukla ga je, objašnjava, prilika da “pomogne bratskom ruskom narodu” i obećanje ruske putovnice koje mu je dao Berić. Obećanje se nije ispunilo, a Dragan kaže da je sam kupio avionsku kartu za moskovski aerodrom Vnukovo, preko Turske.
“Plaća i novac nisu bili moj motiv”, kaže.
Na pitanje o financijskim uvjetima ugovora, Dragan je rekao da je dobio 110.000 rubalja (oko 1.215 dolara) u gotovini za svaki od dva mjeseca obuke, i otprilike dvostruko više za svaki od šest mjeseci borbi u Ukrajini. Prosječna mjesečna plaća u to vrijeme u Srbiji iznosila je oko 808 dolara.
Kako je posvjedočio, na aerodromu Vnukovo dočekao ga je muškarac koji se predstavio kao Dima, za kojeg je Dragan shvatio da je časnik ruske vojne obavještajne službe GRU. RSE nije uspjela potvrditi Dimin službeni stav.
Prema Draganovim riječima, Dima ga je dovezao do zasnježenog parkirališta i bijelog kombija zatamnjenih stakala, a potom su se vozili 45 minuta.
“Napustili smo autoput kroz neka naseljena mjesta. U jednom trenutku su se počele pojavljivati vojne rampe”, kaže Dragan. “Sve oko nas bilo je vojno. Oni [stražari] samo su mirno stajali, salutirali i otvorili [rampe] bez riječi.”
Na osnovu Draganove priče o putovanju i slika koje je dostavio, RSE je potvrdila da je on odveden na vojni poligon Alabino, zapadno od Moskve.
RSE je također usporedio detalje s Draganovih fotografija sa slikama s Berićeve snimke iz Alabina i potvrdio da su snimljene na istoj lokaciji.
Dragana su odveli u šator s drugim novim srpskim regrutima, a tijekom sljedeća dva mjeseca obuke u Alabinu zapovijedali su Dima i još jedan navodni časnik GRU-a koji se predstavio kao Oleg.
Ugovor s privatnom tvrtkom
Dragan procjenjuje da je sljedećih osam tjedana u Alabinu bilo oko 25 Srba; pet ih je, rekao je, odustalo prije završetka obuke.
Navodno je bilo Srba iz Srbije, ali i iz Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, pa čak i jedan Srbin iz Francuske. RSE ovu informaciju nije mogla neovisno provjeriti.
Dragan je rekao da je “u Diminom i Olegovom šatoru potpisao šestomjesečni ugovor s privatnom vojnom tvrtkom”, iako nam nije mogao dati kopiju ugovora ni fotografiju.
U ugovoru se moglo vidjeti da to nema nikakve veze s Ministarstvom obrane Rusije, već da se radi o privatnoj vojnoj tvrtki OOO Redut, navodi RSE.
Istraživačke redakcije RSE-a, Systema i Schemes, ranije su potvrdile da je Rusija u to vrijeme koristila tvrtku pod imenom PMC Redut za regrutiranje i slanje boraca u Ukrajinu.
Kako je RSE otkrio u listopadu 2023., postrojba “Vuk” bila je jedna od najmanje 20 formacija koje su se borile u Ukrajini pod oznakom Redut.
Od tada, dijelom kao rezultat neugodnosti koje je pretrpio Kremlj nakon Wagnerovog šefa, pobune Jevgenija Prigožina protiv ruskog vojnog establišmenta u lipnju 2023., plaćenici koji su krenuli u Ukrajinu potpisivali su ugovore izravno i bili su objedinjeni pod rusko Ministarstvo obrane.
Dragan je ispričao da mu je mjesečne gotovinske isplate dostavljao muškarac pod kodnim imenom “Amur”.
Istrage RSE-a potvrdile su “Amurove” veze s Redutom i identificirale ga kao zapovjednika plaćeničkih snaga aktivnih na okupiranim područjima Ukrajine.
Iste istrage su pokazale da je “Amur” naredio snagama da okupe pojedince radi ispitivanja i bace ih u “jame” prije nego što ih osobno ispita i muči.
Dragan kaže da nema primjedbi na dvomjesečni proces borbene obuke, koji se, kako kaže, odvija od 9 do 17 sati, šest dana u tjednu.
Bio je dio postrojbe pod nazivom 1. diverzantsko-izviđačko-jurišna brigada “Vukovi” (1-â DRŠBr Volki), a dodaje da su grupu obučavala četiri instruktora za koje je shvatio da su pripadnici ruskih specijalnih snaga.
Nakon dva mjeseca u Alabinu, Dragan se u siječnju 2023. uključio u rat u Ukrajini.
Dao je mnogo detalja o tome gdje je njegov tim bio raspoređen, što je RFE/RL uspio potvrditi putem fotografija i drugih digitalnih tragova.
Borili su se u borbama kod Lisičanska u Luganskoj oblasti i kod Avdijevke u Donjeckoj oblasti.
Također su poslani u Soledar, grad s prijeratnim stanovništvom od oko 10.000 u regiji Bakhmut, koji su zauzele ruske snage u siječnju 2023.
Dragan kaže da je u svom osmomjesečnom iskustvu izbrojao oko 70 drugih Srba, te dodaje da su mnogi u bitku poslani s daleko manje obuke i potpuno nespremni za borbu.
“Mi smo jedini koji smo imali (puna dva mjeseca) obuku”, navodi Dragan. “Drugi su imali pet do 14 dana obuke.”
Navodi primjer Srbina za kojeg kaže da je također prošao Alabino, iako je imao još kraću obuku.
Trening u samo jedno popodne
Naime, srpski mediji početkom kolovoza 2023. sugerirali su da je Emrah Zornić iz Novog Pazara, na jugozapadu Srbije, misteriozno došao u Ukrajinu prije nego što je poginuo pokušavajući “pomoći ranjenima i civilima”.
Međutim, Dragan tvrdi da je Zornić bio borac koji je imao obuku samo popodne u Alabinu prije nego što mu je dodijeljeno oružje “i to je bilo to”.
Iako je Zornićeva obitelj bila muslimanska, u pokušaju da ga politički prikažu kao pravoslavca, ruski mediji prikazali su njegov sprovod u jugozapadnom gradu Tambovu koji je predvodio pravoslavni svećenik.
Tvrdili su i da je Zornić bio član župe u Tambovu, gradu udaljenom oko 350 kilometara od ukrajinske granice – što je praktički nemoguće, s obzirom na to da je tamo proveo svega nekoliko dana na putu s vojnih poligona u blizini Moskve u Lugansk 2014. istok Ukrajine.
Kao datum njegove smrti naveden je 17. travnja 2023., što se poklapa s razdobljem kada je Dragan boravio u Ukrajini.
Berić, “ratni reporter” koji je vrbovao Dragana, gostovao je u kolovozu na ruskoj televiziji i potvrdio smrt neimenovanog Srbina koji je stradao “pod Bahmutom”.
Savičić je u istoj emisiji rekao da nikada nije slao neobučene pojedince u borbu, ali je priznao da puno toga “ovisi koliko brzo netko uči”.
Lažna potvrda da je radio na građevini
Na upit RSE o poginulima, Dragan procjenjuje da je za njegovih šest mjeseci ratovanja u Ukrajini poginulo 15 Srba. Ovu informaciju bilo je nemoguće neovisno provjeriti.
Nakon šest mjeseci u Ukrajini, u lipnju 2023. godine, kako navodi, bio je razočaran onim što je vidio o ruskoj vojsci.
S moje strane, ‘biznis i korupcija cvjetaju’, a ‘Rusa, kako ih mi Srbi zamišljamo i smatramo, ima u vrlo malom postotku’”, kaže.
Tada mu je, kako tvrdi, bilo i jasno da nikada neće dobiti rusku putovnicu koju mu je Berić obećao.
Prije povratka u Srbiju Dragan je dobio dokument da radi za moskovsku tvrtku Monte gradnja, kako bi se osigurao u slučaju da srpski granični službenici posumnjaju.
Dokument, u koji je RSE imao uvid, ima pečat tvrtke i potpis njenog osnivača i generalnog direktora Rajka Bačkovića.
Iz Monte Gradnje nisu odgovorili na upite, no RSE je otkrio vezu Backkovića i Savičića preko tvrtke sa sjedištem u Rusiji Volf grupe, čija je osnovna djelatnost izgradnja stambenih zgrada.
Savičić, koji se u BiH sumnjiči da je sudjelovao u borbama u Ukrajini, dao je sličnu izjavu novinarima 2016., rekavši da se bavi građevinskim poslovima.
Majka srpskog dragovoljca koji se borio u Ukrajini, Vukašina Stevanovića, lani je za BBC rekla da njen sin “radi na građevini”.
