Tršćanska kriza i “Trst u Dalmaciji”

Za ovu temu vezane su dvije istinite anegdote.

U vrijeme tršćanske krize neki naši su bili na odsluženju vojnog roka u Beogradu. Naravno da su im svakodnevno ispirali mozak tom situacijom, a onda tražili dobrovoljce koji bi išli dolje u Istru prijetiti i plašiti Talijane, a možda i stvarno ratovati. To nisu bili heroji ali razumijete situaciju – svi se oko tebe javljaju pa su se javili i oni inače bi ih u najmanju ruku čudno gledali. Srećom dok su se pripremali za put situacija se stišala tako da nisu nigdje išli. Do kraja života su im ostali u sjećanju parola i pjesmica kojima su im podizali moral i stvarali borbeni duh:

“Život damo – Trst ne damo!”

“Doli Papa, doli Rim,
doli Pella kurbin sin.”

Druga anegdota dogodila se ranih devedesetih godina kada su se ljudi oslobodili straha od verbalnog delikta i počeli javno vrijeđat one kojih su se do tada plašili. Tako je jedan lokalni hrvatina izjavio kako Titu najviše zamjera jer je “dao Trst talijanima, a da nije – sad je Trst mogao biti u Dalmaciji”. Naša suptilna upozoravanja kako je Dalmacija do Paga, a da je do Trsta još cijeli Kvarner, Istra i Slovenija i da Trst nikako nije mogao biti u Dalmaciji, pa čak ni u Hrvatskoj on jednostavno nije mogao ili nije želio razumjeti.

A jadan Tito nikako nije mogao povući Trst u Dalmaciju jer je Jugoslavija prepustila Italiji Trst kao dio diplomatskih i političkih dogovora koji su proizašli iz geopolitičkih interesa i kompromisa između velikih sila u tom razdoblju.

U članku u Glasu Istre navodi se knjiga talijanskog povjesničara Tenca Montinija “Trst ne damo” u kojoj se bavi ovom temom i koji prepuštanje Trsta Italiji obrazlaže činjenicom da je za rješenje “Tršćanskog pitanja” bio presudan izborni poraz De Gasperija 1953., demokršćanina koji je bio na čelu svih vlada do tog trenutka, te imenovanje vlade premijera Giuseppea Pelle, koja se, osim na stranke centra oslanjala na monarhiste i neofašiste.

Za zapadne sile bilo je to znak da su se stranke centra počele raspadati, pa su odlučili dati Rimu ono što se smatralo ključnim za političku stabilnost zemlje – Trst.

Evo nekoliko ključnih točaka koje objašnjavaju ovaj proces:

1. Kraj Drugog svjetskog rata i novo razgraničenje: Po završetku Drugog svjetskog rata, Jugoslavija je, pod vodstvom Josipa Broza Tita, oslobodila Trst od nacističke okupacije 1945. godine. Međutim, saveznici (SAD, Velika Britanija i Sovjetski Savez) nisu priznali jugoslavensku kontrolu nad gradom.
2. Međunarodni pritisak: Trst je bio strateški važan i za Zapadne saveznike i za Jugoslaviju. Saveznici su željeli spriječiti širenje sovjetskog utjecaja u Europi, što je uključivalo i kontrolu nad Trstom.
3. Londonski memorandum: Konflikt oko Trsta kulminirao je Londonskim memorandumom potpisanim 5. listopada 1954. godine. Prema ovom sporazumu, Trst i okolna područja podijeljeni su između Italije i Jugoslavije. Trst i Zona A stavljeni su pod talijansku upravu, dok je Zona B ostala pod jugoslavenskom kontrolom.
4. Geopolitički kompromis: Londonski memorandum bio je rezultat kompromisa između Zapada (predvođenog SAD-om) i Jugoslavije, koja je tada pokušavala održavati nezavisnu poziciju između Istočnog bloka (predvođenog Sovjetskim Savezom) i Zapada. Sporazum je omogućio stabilizaciju situacije na Balkanu i smanjio tenzije između Italije i Jugoslavije.
5. Tršćanska kriza: Trst je bio predmet dugogodišnjeg spora između Italije i Jugoslavije, poznatog kao Tršćanska kriza. Ovaj sporazum je konačno razriješio dugotrajni teritorijalni konflikt i omogućio normalizaciju odnosa između dviju zemalja.

Ukratko, Trst je prepušten Italiji zbog međunarodnog pritiska, geopolitičkih interesa velikih sila i nastojanja da se održi mir i stabilnost u regiji nakon Drugog svjetskog rata.

Razvoj Tršćanske krize

Tršćanska kriza bila je napet i složen sukob između Italije i Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata, vezan uz teritorijalni spor oko grada Trsta i okolnih područja. Evo detaljnijeg pregleda ključnih događaja i aktera:

1. 1945. – Kraj Drugog svjetskog rata:
   • U svibnju 1945., Jugoslavenske partizanske snage oslobodile su Trst od njemačke okupacije, ali su ubrzo bile prisiljene povući se pod pritiskom savezničkih snaga (SAD i Velika Britanija).
   • Trst i okolna područja su stavljeni pod savezničku vojnu upravu, podijeljeni na dvije zone: Zona A (pod savezničkom kontrolom) i Zona B (pod jugoslavenskom kontrolom).
2. 1947. – Pariški mirovni ugovor:
   • Pariškim mirovnim ugovorom 10. veljače 1947., osnovana je Slobodna teritorija Trsta (STT), koja je trebala biti podijeljena na dvije administrativne zone, ali pod suverenitetom UN-a.
   • Međutim, STT nikada nije zaživjela u potpunosti zbog nesuglasica između Zapada i Istoka tijekom Hladnog rata.
3. 1953. – 1954. – Eskalacija napetosti:
   • Napetosti između Italije i Jugoslavije eskalirale su 1953. i 1954. godine. Jugoslavija je u nekoliko navrata “zveckala oružjem”, što uključuje vojna postrojavanja i demonstracije sile uz granicu sa Zonom A.
   • Premijer Italije u to doba bio je Giuseppe Pella (od kolovoza 1953. do siječnja 1954.), koji je zauzeo tvrd stav prema Jugoslaviji i zahtijevao vraćanje cijelog Trsta Italiji.
4. Londonski memorandum 1954.:
   • Nakon diplomatskih pregovora, potpisan je Londonski memorandum 5. listopada 1954., kojim je dogovoreno da će Zona A, uključujući Trst, biti predana Italiji, dok će Zona B ostati pod jugoslavenskom kontrolom.
   • Sporazum je omogućio formalizaciju granica i stabilizaciju odnosa između Italije i Jugoslavije, te je smirio tenzije u regiji.

Posljedice i normalizacija

Londonski memorandum označio je kraj dugotrajnog spora oko Trsta. Dok su mnogi Talijani i dalje smatrali da bi cijelo područje trebalo pripasti Italiji, sporazum je pomogao u normalizaciji odnosa između dviju zemalja. Pitanje granica je u potpunosti riješeno Osimskim sporazumima potpisanim 1975. godine.

Ovi sporazumi i dogovori omogućili su stabilizaciju političke situacije u regiji i smanjenje napetosti između Zapadnog i Istočnog bloka tijekom Hladnog rata.

Od svega vezano za Trst meni je u sjećanju najviše ostala živost i gužva u tom gradu u koji sam osamdesetih godina dolazio isključivo zbog kupovine onoga čega ovdje kod nas nije bilo. Super Rifle.